Najavljena posjeta predsjednika svih Srba Aleksandra Vučića povodom poziva koji su mu uputili Milan Knežević i Andrija Mandić, počela je da izaziva talasanje u Crnoj Gori.
Talasaju naravno komite ili komete kako ko voli da ih zove, ali talasaju i dualisti, Špartanci tj „najbolji Srbi“ koji bi da je do njih prihvatili sve što je nametao režim Mila Đukanovića, zatvorivši sebe u avnojevske granice avnojevske tvorevine zvane ne Crna Gora nego Montenegro.
S tim u vezi, a gledano sa pozicija srpskog integralizma, jako je bitno da predsjednik svih Srba dođe u posjetu, jer bi na taj način bio zaokružen jedan ciklus u kojem je Aleksandru Vučiću praktično bilo zabranjeno da dođe u naše malo misto, pa bi započeli drugi ciklus, sasvim prirodan i normalan, da predsjednik svih Srba bude čest gost i da se susreće sa srpskim političkim predstavnicima u ovoj možemo reći polako ali sigurno I srpskoj zemlji.
Zato bi bilo dobro, svrsishodno, lijepo i poželjno da kada Aleksandar Vučić dođe u Berane sve ono što diše srpski i odiše srpskim integralizmom dočeka predsjednika Srbije i svih Srba, jer drugačije nam ne valja posao.
Ono što bi trebalo biti normalno je postalo senzacija. Treba da se srijeću rukovodstva a ne samo predsjednici i da zajedno rade na opštem dobru! Mi smo vjekovima upućeni jedni na druge i ne može autošovinistička politika koja je godinama gajena u Crnoj Gori razdvajati i svadjati braću! To treba prevazići i okrenuti se istini, saradnji i uzajamnoj pomoći jer samo tako
imamo budućnost! Mnogo je više toga što nas veže od komitsko-dukljanskih magli koje bi da nas svadjaju i dijele! Njih treba ignorisati i ostaviti da polako završe na smetlištu istorije, gdje im je i mjesto! Narod mora biti umniji od zaslijepljenih i plaćenih srbomrzaca koji ne znaju ni ko su ni što su ni odakle su, a ni od koga su! Neka se oni bave sobom, a država mora i treba da radi u korist naroda i napretka, koji nije u mržnji i svadjama medju braćom!