Godine 2021 bio sam zaposlenik tada osnovane Adria TV. Na toj televiziji gdje me i sada možete često gledati kao gosta u emisijama, kao autor i urednik emisije “ Bez distance“ krenuo sam jednog vrelog julskog dana da snimim emisiju o stradanju Srba, naših sunarodnika u Srednjem Podrinju i Birču, tačnije u Bratuncu, Skelanima, Bjelovcu….
Ovdje sam ne zaboravljajući priče drugih koji su se pojavili u tom dokumentarnom filmu koji se zove “ Bratunac zločin bez kazne“ odlučio da kažem par riječi o Branu Vučetiću.
Brano Vučetić je simbol, simbol stradanja Srba u tom kraju, Brano je čovjek koji je izgubio i oca i brata i majku, branu su porodicu satrli bojovnici zloglasnog krvoloka Nasera Orića, koji se nažalost slobodno šeta i koji nije odgovarao za počinjene zločine.
U Branovom tijelu nalaze se geleri, ali možda što je još teže su ožiljci u duši jer je Brano ostao bez svojih najmilijih kojima često pali svijeće, moleći se za njihove duše.
Ali ipak, kao Srbin i kao vjernik Brano nije potonuo, Brano je zasnovao svoju porodicu, Brano nije otišao iz svog Bratunca, on tamo živi, on tamo radi i bori se uz Radojku, Ratomira, Srđana Rankića, Mladena Grujičića, Ljubinku Gajić, Petra Mlađenovića da se zločin nad 3257 Srba koje su počinile horde Nasera Orića i njegove 28 divizije ne zaboravi, jer je ta krvava horda te zločine činila na najveće pravoslavne praznike!
Plače Bratunac i dan danas, plače braćo i sestre da ga ne zaboravite, opominje! Pričajte, prenosite priču o ovom stradanju, jer ako zaboravimo Bratunac, ako zaboravimo Kosovo i Metohiju i Krajinu, Milicu Rakić i agresiju 1999, onda će bojim se i nas Bog zaboraviti!
Tuga je utoliko veća što su svi ovi zločini na lažnom Haškom tribunalu amnestirani! Ako ih i mi zaboravimo, bolje da nas nema!