Do danas je ostalo nepoznato ime ubice i nalogodavca (ili više njih) ovog zločina, koji je tada potresao sve građane SRJ, jer je ubijen u narodu omiljen čovek, koga su krasili poštenje, stručnost, hrabrost i nesebičnost.
Sin pokojnog Bulatovića, Balša, povodom godišnjice ubistva njegovog oca kazao je da nemoć, nečinjenje ili nesposobnost države da kaže ko je ubio ministra odbrane u centru prestonice tadašnje Savezne Republike Jugoslavije stvara utisak njenog dubokog saučesništva u zločinu.
„Imam osjećaj da se taj predmet nalazi iza nekih teških, škripucavih čeličnih vrata, čiji ključ drže samo izabrani, vrlo rijetko ga koriste, a spise ne mogu da pronađu od velikog sloja memle i prašine koji se natoložio za ovolike godine“, kazao je Balša Bulatović za Borbu.
„Možda nije trebalo da se obratite meni ili bilo kome iz naše porodice, pošto postoje razni sveznajući otkrovitelji svih mogućih tajni – od nerazjašnjenih atentata, sumnjivih samoubistava do tumača skrivenih razgovora i tajnih dogovora, koji rado gostuju na svim TV stanicama i znaju sve šta se dešavalo i šta će se dešavati i te svoje moći su otkrili, posebno sada, kada su u penziji. To olako i površno izgovaranje krupnih riječi i duboko kopanje po nezacijeljenim ranama izaziva nemir, pojačava bol, a počesto i vrijeđa preostale i još uvijek žive članove Pavlove porodice. Siguran sam da i oni dobro znaju da su mediji, i štampani i elektronski, poslednja adresa na kojoj bi tako nešto trebalo izgovoriti. I da li taj snijeg pada – da pokrije breg ili da svaka zverka sakrije svoj trag…“, jasan je Bulatović za naš portal.
On je mišljenja da je to samo nažalost, logičan slijed okolnosti zbog nerazjašnjavanja ubistva i neprivođenja učinilaca i naredbodavaca ovog gnusnog zločina.
„Jer svi koji sada olako i sasvim jednostavno, u danima debele mirovine objašnjavaju zločine koje su bili zaduženi da rešavaju, dok su bili radno aktivni imali su čuvene odgovore tipa „to nije u našoj nadležnosti“ i „istraga je još uvijek u toku“. Nemoć, nečinjenje ili nesposobnost države da kaže ko je ubio ministra odbrane u centru prestonice tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, stvara utisak njenog dubokog saučesništva u zločinu. I ne znam kako se običan građanin može smatrati sigurnim u državi u kojoj strada ministar odbrane. Ko su te osobe ili grupe, pojedinac zasigurno nije mogao, koje su tada odlučivale ko će od nas ujutru da se probudi, a ko neće“, pita se Bulatović
Konstatuje da je jedina utjeha porodici i zahvalnost, sjećanje na onu rijeku ljudi, što ga je ispratila na vječni počinak i hiljade onih, starih i mladih, koji su mu iskazali neizrecivo poštovanje praveći špalir i zasipajući cvijećem posmrtnu povorku, na putu od podgoričkog aerodroma do gradskog groblja Čepurci i posle dva dana, od Podgorice do Gornjih Rovaca.
„Znam i dobro se sjećam tog nesrećnog vremena, koje se uzgred nije mnogo promijenilo, kada se nije znalo ko je kriminalac a ko policajac, kada je lubenica na svakoj pijaci više vrijedjela od bilo koje birane glave; ali ne mogu da prihvatim da poslije toliko godina, promjena raznih vlada i predsjednika, reformi policije, sudstva i tužilaštva, raznih sablji i anketnih odbora, raznih zatvorenika po bjelosvjetskim tamnicama koji nude „saradničke informacije i usluge“ – niko nije pokušao da uradi bilo šta što bi pokrenulo istragu sa nulte tačke“, kazao je Bulatović za BORBU.
Iako, kako navodi, preovladava osjećaj potpune iznevjerenosti i ogorčenja u sudsku pravdu, ipak se nada da će neko istinski pokrenuti istragu, i to od samog početka, gdje bi se zajednički uključili istražni organi i Srbije i Crne Gore, jer se sada vidi da su u tom periodu izuzetno dobro sarađivale razne kriminalne grupe, uz nesebičnu pomoć raznih službi, ili djelova službi, i jedne i druge države.
„Najgore bi bilo, da ostane sve kao do sada, da se svi „prave mrtvi“ i da čekaju nekog pokajnika, koji bi trgujući svojom slobodom otkrio naredbodavce, a te države samim tim pokazale svoju nemoć, nesposobnost i nespremnost da odgovore svojoj osnovnoj ulozi – pravo na život svakog građanina“, zaključio je Bulatović.
