Roditelj!
Najvjernija oaza ljubavi! Emocija koja se nadvije nad um i pero, nižući hronološki bisere koji simbolišu zdravu ljestvicu jednog odrastanja, ispunjenog pričama koje su činile najvažniji dio vaspitnog miljea, uvijek čuvane u pamćenju kao najveća relikvija.
Tata!
Najsvetliji dio Sunčevog zraka. Njegov karakterni uticaj, mudrost, odlučnost i nepokolebljivost, riznica duhovnog i moralnog kapitala, duboka odanost prema Svetosavlju koje u sebi od iskona nosi i čuva neokrnjeno izvorno hrišćansko učenje kojim oplemenjuje svoje potomstvo, simbol je porodičnog obrasca našeg odrastanja i vaspitanja.
Priče!
Ono što je ostalo duboko urezano u svijest i pamćenje jesu uspavanke! Plodonosne priče, istinom i teškim životnim bremenom potkrepljene. Prevaziđene nametnute priče, nerealna očekivanja, imaginacije o Pepeljugi, Snežani i patuljcima, Deda Mrazu, Božić Bati tata je nadomjestio uspavankama o đedu, valjarici i vodenici, Čiči, svetorodnim Nemanjićima, o čojstvu i junaštvu srbskih velikana.
Učeći nas da su mač i štit svakog čovjeka njegovo strpljenje i dobrota. Učeći nas jevanđeljskom slovu da na kamen odgovaramo hljebom i da u svakom čovjeku ma koliko okoreo u beznađu, tražimo iskru dobrog.
Ljubav očeva je uzvišena!
Tu su, vole, štite, žrtvuju, neprestano bdiju, strepe, mudruju… U svakom čudnovatom, oštrom i strogom pogledu poneka se tatina suza prikrade.
Svojom ljubavlju i milošću, poukama u svakom od nas pronalazi učenika, a zapravo svoje ljubavi i dobrote sledbenika.
„Svako može biti otac, samo oni posebni mogu biti tate.“ ❤️
