Danas je u “Palati Srbija” predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić, posthumno odlikovao potporučnika Predraga Peđu Leovca, Zlatnom medaljom za hrabrost ” Miloš Obilić”.
Odlikovanje je u Predragovo ime, primio njegov otac Mile Leovac.
Predrag „Peđa” Leovac bio je potporučnik Vojske Jugoslavije. Poginuo je u bici na Košarama 14. aprila 1999. godine u borbi sa albanskim teroristima.

Nakon završetka Vojne akademije dobija raspored u Prištinski korpus, 125. motorizovanu brigadu, 53. granični bataljon Vojske Jugoslavije, kao komandir interventnog voda na karauli Ćafa Prušit. Uspio je da se nametne kao vrlo odvažan i sposoban mladi oficir što su znali da cijene njegovi vojnici, ali i starešine.
Dana 27. oktobra 1998. godine, na Svetu Petku, za vrijeme njegove patrole duž granice sa Albanijom, vojni pas je ušao u minsko polje i aktivirao jednu protivpješadijsku minu. Mina je teško ranila Peđu Leovca. Geler mu je polomio viličnu kost na tri dijela i zaustavio se ispod lijeve plećke. Puška mu je odljetela iz ruku u dubinu minskog polja. Peđa, iako teško ranjen, bio je dovoljno pribran da smiri vojnika koji je krenuo da puca iz mitraljeza misleći da su napadnuti, te je sam pozvao pomoć i sišao do karaule, odakle je helikopterom prebačen prvo za Prištinu, a zatim na Vojnomedicinsku akademiju. Nakon operacije, njegov otac je tražio da se Peđa vrati za Pljevlja, na oporavak, kako ne bi zauzimao krevet drugim ranjenicima koji su svakodnevno pristizali.
U februaru 1999. godine, iako nedovoljno oporavljen, Peđa se uputio za Đakovicu, do kancelarije majora Duška Šljivančanina, koji je bio zatečen što ga vidi. Prvo što je uradio je odlazak do minskog polja u kojem je ranjen, te je uzeo svoju pušku. Nakon napada na Košare 9. aprila, Peđin vod je uveden u borbu 11. aprila. Peđa je ostavio svoje mlade vojnike u pozadini, rekavši da ne želi da vodi svoje mlade vojnike u smrt i otišao na zadatak sa trideset iskusnijih rezervista, koji su tu pristigli. Tri dana je bez hrane i vode vodio borbu za granični kamen C4. U sukobima sa albanskim teroristima, u rejonu karaule Košare, biva smrtno pogođen snajperom. Preminuo je na putu do bolnice u Đakovici.
Vječna slava našem div junaku!
