Odavno je poznato, još od Starog Rima, ili još bolje „od kako je svijeta i vijeka“, da su politika i najstariji zanat tijesno povezani. Shodno tome, ovo kroz šta mi sada prolazimo nije ništa novo, pa je poruka običnom svijetu da se oko svega ne treba ponovo uzbuđivati niti pridavati tome preveliku važnost.
Jer, što se mi više ljutimo i što više govorimo, oni to ne shvataju kao dobronamjernu kritiku ili savjet, već naprotiv – doživljavaju to kao potvrdu da su centar svijeta i da sve treba oko njih da se vrti.
Ovo kroz šta mi u Gori Crnoj prolazimo posljednjih godina sve više liči na rijaliti i podsjeća me na vrijeme iz mog djetinjstva, a vjerujem i vašeg, kada su kroz ulicu prolazili s megafonom i vikali: „Večeras u vašem gradu gostuje Circo Medrano! Dođite da vidite čovjeka koji guta mačeve, ženu s bradom, krotitelje divljih zvijeri, majstore na trapezu i naše komične klovnove!“
Da, tako su nekako najavljivali cirkuski spektakl. A mi danas imamo neke druge najave: javlja vam se specijalno odbjegli vođa OKG-a; otvoreno pismo njegove majke upućeno građanima na putu ka Spužu; lisice na rukama brata počasnog predsjednika; privođenje pa puštanje bivšeg predsjednika Košarkaškog saveza, bliskog prijatelja počasnog; nanogica i kućni pritvor bivšoj ministarki zato što je raskrinkala bivše i dogurala do tog mjesta. Tako će naši birači sada, između bilborda obećanja i već otrcanih političkih parola, birati i partiju koja im u svom imenu nudi SEKS – nešto što, uostalom, i nije novo na našoj političkoj sceni.
Zašto bismo zaostajali za Evropom kojoj toliko hitamo i težimo? Zar se ne sjećate kako je u parlamentu Italije sjedjela Ćićolina, kojoj su Italijani dali povjerenje?
Zato ne sumnjam da će, ako naša bivša direktorka ostvari svoj naum i uđe u parlament, narod – koji još od Marije Antoanete traži „hljeba i igara“ – znati da je smjesti tamo gdje misli da treba. Uostalom, zašto ne bi ona, ako su se već dobro snašli u svojim foteljama neki mlađani eksperti koji su nam došli – ni oni sami ne znaju otkud i kako – možda zna, ali mudro ćuti njihov politički tvorac, koji je u noći pobjede promijenio štab, iz Srpske kuće prešao u Blok šest, a time, izgleda, i političku strategiju. Pa se on jedini nije oglasio u odbrani svoje ministarke kada su je privodili s lisicama.
Dakle, u Parlament bi i zvanično mogao da se useli SEKS, kome će se sigurno obradovati i onih 130.000 penzionera koji su dobili povećanje od cijelih 0,38%, s kojim, ako budu neoprezni, mogu – ne daj Bože – i oko da povrijede.
Zato i pitanje iz naslova ima svoje mjesto: „Živimo li seks u politici ili politiku u seksu?“
Odgovor nam je još 1987. godine dao Živko Nikolić u filmu U ime naroda.
Jer zar naši političari stalno ne ističu da su oni baš tu gdje jesu – „u ime naroda“?
Za svaki slučaj, da i ja kažem: svi likovi i događaji su izmišljeni, a svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je – namjerna.
Perica Đaković