Demokratska Crna Gora, osnovana 2015 godina od strane onih koji su nakon poraza Alekse Belića na kongresu SNP bili nezadovoljni takvim ishodom, krenula je u politički život prilično silovito.
Već sledeće godine ostvarili su dobar rezultat na parlamentarnim izborima kada su imali 8 mandata da bi u prelomnoj 2020 godini osvojili 11 mandata, čime su mada se nije tako činilo dostigli svoj limit koji nikako da preskoče.
Ono što je Demokrate koštalo nekog jačeg rejtinga ( osim lokalnih izbora 2017) jeste neimanje stava po mnogim važnim pitanjima. Ta uzdržanost koju promoviše Aleksa Bečić, mada mnogi upućeni u stanje u ovoj stranci kažu da tu taktiku zahtjeva Boris Bogdanović, očigledno ne donosi kvalitativni pomak ovoj stranci.
Još jedna u nizu odluka da se čuti bila je oko rezolucije o Srebrenici. Sa jedne strane može se posmatrati kao dobar potez jer nisu doživeli fijasko kao Milojko Spajić, dok sa druge strane nisu mogli da pridobiju nijednog novog birača što je svakako velika mana.
Ono što je sasvim izvjesno jeste da Crnu Goru čekaju velike teme, pa će biti zanimljivo kako će se Demokrate ponašati u slučaju mijenjanja ustava povodom srpskog jezika, trobojke, rezolucije o Jasenovcu .
I naravno, da li će shodno svemu zadržati jedinstvo unutar stranke, a to jedinstvo zavisiće od toga da liče Momo Koprivica pristati da i dalje trpi ćutološki način vođenja politike.
Vrijeme pred nama pokazaće kako će se stvari razvijati.
Ja se ne mogu cudu nacudit da su u Budvi osvojili i 4 mandata, s obzirom na natofila Krapovica i njegove ogavne izjave o demokratiji koju donosi ova zlocinacka organizacija.