Uvodni tekst najnovijeg izdanja Veltvohea, vlasnik i glavni urednik tog švajcarskog magazina Rožer Kepel, posvetio je predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, kojeg je juče i ugostio na tribini „Ciriški govor”, opisujući ga kao „čoveka mira” i „graditelja mostova” koji svojom pojavom podsjeća koliko bogatu šarolikost i fascinirajuću snagu i dalje imaju evropske kulture.
Za Veltvohe je ovih dana u fokusu bila posjeta Vučića Cirihu, a Kepel piše da je predsjednik Srbije čovek koji ga je impresionirao prilikom razgovora za njegov magazin prošlog ljeta.
„On pažljivo bira riječi. Vučić djeluje zamišljeno. Govori tiho u doba u kojem svi viču. Dok drugi skupljaju pesnice, on pruža ruku u prijateljski pozdrav. čovek mira, više intelektualac nego političar, moglo bi se pomisliti da je profesor na Pravnom fakultetu”, opisuje ga Kepel.
Dodaje da mu se sviđaju Vučićeva istorijska svjesna smirenost, kao i skeptičnost, koju lično smatra „realizmom obilježenim životnim iskustvom”.
Napominje da se Vučić, sa Srbijom, nalazi na ekplozivnim tektonskim linijama podjela i na vjerskim frontovima evropske istorije, uz podsjećanje da su Srbi iz herojski branili hrišćanski zapad od nasrtaja muslimana.
„Imamo posla sa narodom preživelih i umjetnika u preživljavanju, pobjednika i poraženih, koji se nikada ne predaju i koji su svoj nacionalni osjećaj u teškim vremenima pretvorili u otpor. Između istoka i zapada, balansirajući preko klisura i ponora, predsjednik pokušava da ne izgubi ravnotežu”, Kepelov je utisak.
Primjećuje da se ponovo živi u ratno doba, te a „koletktivni zapad”, u koji ubraja i Evropu, a nažalost i ne više potpuno neutralnu svoju zemlju, švajcarsku, sebe uvjerava da vodi civilizacijski odbrambeni rat protiv „hordi sa istoka sa Putinom, novim Džingis Kanom, na vrhu”.
Sa druge strane, konstatuje da „legije Moskve” sebe vide u odbrambenom ratu protiv zapadne NATO Alijanse, koja „nezasito maršira ka istoku”, iza koje stoji Amerika, „do zuba naoružana idealima, dobrim namjerama i svijesti univerzalne izabranosti od Boga da od svojih kapija potisne prirodne sile haosa i varvare”.
Iz toga zaključuje da imamo posla sa dva direktno suprostavljena narativa – sa svađom među golubovima, koji, čini se, nisu spremni da poslušaju jedni drugog.
„Možda se može učiti od političara kakav je Vučić šta znači insistirati na utopiji razumijevanja, posebno kada velike predatorske sile u ratu za teritorije dovozljavaju da još samo bombe govore”, navodi Kepel.
Piše i da Vučića doživljava kao nekoga ko spada u graditelje mostova, koji se bore za razumijevanje. Iako to, kako i sam kaže, možda mnogi sa Kosova i Vučićevi kritičari vide drugačije, on iskazuje iskren utisak iz više razgovora i diskusija sa ljudima koji mnogo duže poznaju predsjednika Srbije.
Pita se i kako dalje sa Rusijom, Kinom, sa svim takozvanim autoritarnim državama, ili autokrajiama ili diktaturama, kako se danas nazivaju. „Kada pogledam kako danas u medijima, sveznajući eksperti za istok i zapad opisuju stanje, nisam siguran da li njihovi ratni izrazi odgovaraju.
Na primer, Timoti Snajder. Istoričar elitnog Univerziteta Jejl opisuje Putina kao diktatora najgore vrste. Mnogi to ponavljaju za njim. Isti taj Snajder, međutim, opisuje demokratski izabranog predsjednika SAD Donalda Trampa bez navodnika kao „fašistu”.
Da li je to još nauka? Ili već demagogija? Tramp zasigurno nije fašista. šta to Snajder pravi od Putina?”, poredi Kepel. Upozorava na vjerovanja u sve propagandističke povike, koji dolaze i sa jedne i sa druge strane, poručujući da bi posebno švajcarci trebalo da sačuvaju hladnu glavu, što, podvlači, ne znači pravdanje Rusije, ni odbacivanje zapada.
„Ali ostajem uvjeren da smo na ovoj planeti, jedinoj koju imamo, osuđeni na saradnju, na slobodnu trgovinu, na obustavljanje ratova i konflikata, a ne na njihovo širenje”, poručuje Kepel.
Trebalo bi, uvjeren je, da se izbjegava da našim riječima i djelovanjem druge narode i njihove vlade potpaljujemo, da tamo podstičemo osjećanja i politički razvoj koji nam se ne bi svidjeli. „često smo učestvovali u stvaranju monstruma sa kojima se suočavamo”, naznačio je Kepel.
Zato navodi da je sada važno uklanjanje tih čudovišta, više trezvenosti, činjenica, više poštovanja za druge narode, države i kulture. Podsjeća da i Biblija uči da „ljubimo neprijatelja”.
„To bismo mogli jednom pokušati. Aleksandar Vučić je intersantan, atipičan političar i državnik, tihi Srbin u glasnom dobu, koji nas podsjeća koju bogatu šarolikost i fascinirajuću snagu i dalje imaju evropske kulture”, zaključio je Kepel svoj uvodnik.
(Novosti)
Korektan tekst, takvih je nažalost malo!