Gabrijel Eskobar je baš pred dolazak u Podgoricu izjavio da ga „brine“ prisustvo Srba u vladi Crne Gore pa se otvorilo pitanje budućnosti tamošnjih srpskih stranaka.
Analitičar Vladimir Pavićević tvrdi za Sputnjik da riječi američkog zvaničnika neće poremetiti najbolje odnose između premijera Milojka Spajića i predsjednika parlamenta Andrije Mandića.
Pavićević, ističe da se ne bi trebalo previše osvrtati na neobazrive i u određenoj mjeri drske izjave diplomata poput Gabrijela Eskobara, koji smatra da srpskim strankama nema mjesta u crnogorskoj vladi.
Kada je riječ o američkoj administraciji, sada je bolje slušati i pratiti djelovanje, recimo, umerenijeg Džima O’Brajena, kaže Pavićević.
Eskobar je uoči posjete Podgorici izjavio da je zabrinut činjenicom da bi lideri nekadašnjeg Demokratskog fronta mogli ući u crnogorsku vladu. Za Sjedinjene države problem predstavlja činjenica da su predstavnici ovih partija najavljivali kako će preispitati članstvo Crne Gore u NATO, kao i da imaju namjeru da povuku priznanje Kosova.
– Ljudima u Crnoj Gori djeluje da je Gabrijel Eskobar nakon 25 godina bavljenja Balkanom, malo izgubio strpljenje i nekada ne koristi onaj rječnik koji je primjeren, na primjer, najvišim zvaničnicima ili diplomatama koji, na primjer, dolaze iz Sjedinjenih Američkih Država. Takva je bila i njegova poruka oko učestvovanja ili neučestvovanja nekih stranaka u vladi ili oko toga da svi u Crnoj Gori treba da prate samo ono šta radi gospodin Spajić – rekao je Pavićević.
U odnosu na sve lidere i opozicionih i pozicionih stranaka u Crnoj Gori, lider Nove srpske demokratije Andrija Mandić ima najbolju komunikaciju sa gospodinom Spajićem, objašnjava Pavićević.
– Njih dvojica se vrlo dobro razumiju, a njihova komunikacija čini „kičmu“ nove vlade i doprinosi da ona bude toliko stabilna koliko jeste. Dobra saradnja Spajića i Mandića poznata je svima u Crnoj Gori pa ljude malo iznenađuje kada jedan visoki zvaničnik SAD podrži gospodina Spajića, a onda uputi kritiku nekome za koga mi svi znamo da sa Spajićem ima fenomenalnu komunikaciju. Onda djeluje da ti ljudi možda nekada nisu dovoljno obazrivi ni u smislu informacija koje imaju – zaključio je Pavićević.