Lov, bio to sportsko-rekreativni ili politički, predstavlja glavno zanimanje pojedinaca u Crnoj Gori. Jedan od njih, koji pokušava da se bavi lovom je i svima poznati „lovac na zmajeve“ iz tzv. Druge familije.
Ovaj novinar, kolumnista i lovac, još uvijek bezuspješno tumara Crnom Gorom, i na sve moguće načine, preko jednog medijskog koncerna, pokušava da kreira društveno-političku situaciju koja bi mu otvorila put ka ostvarenju svog sna – da ulovi sve zmajeve i uz njihovu pomoć kontroliše unutrašnju i spoljnju politiku Crne Gore.
Ovaj neustrašivi lovac nikad ne odustaje od svog cilja, pa čak ni kada ulovi pogrešnog zmaja ili mu zmaj pobjegne.
Nekada je volio narandžaste, nasmijane i pozitivne zmajeve, pa potom zelene, a u poslednje vrijeme se okušao i u hvatanju plavih, evropskih.
Narandžasti zmajevi su bili pravo otkriće i uspjeli donekle da ispune lovčev zadatak, ali kasnije su se razbježali, nakon što su DPS hobotnicu održali na vlasti. Ipak, par narandžastih zmajeva je pozelenjelo od muke, među kojima je bio i jedan po imenu Dritan.
Upravo ti zeleni zmajevi još uvijek bitišu na političkoj sceni Crne Gore, a sa njima je lovac imao velike planove, pružao im dovoljno pažnje i prostora u svojoj (medijskoj) kući.
Pošto je nakon određenog vremena lovac shvatio da zmaj po imenu Dritan ne želi da bude njegov sluga, odlučio je da pokuša da ulovii, novog, plavog zmaja – Jakova.
Sa Jakovom je imao velike planove, jer ipak ovaj plavi, evropski zmaj posjeduje i neke moći, koje mu omogućavaju da utiče na dio društveno-političkih odnosa u Crnoj Gori. Lovac je u jednom od svojih nauma pokušao da iskoristi Jakova, u bitki za Javni servis, koju je na kraju izgubio.
Bezuspješni pokušaj da uz pomoć Jakova zaustavi izmjene medijskih zakon vezano za smanjenje broja godina radnog iskustva potrebnih za poziciju direktora RTCG-a, nije obeshrabrio lovca. Imao je san da i Javni servis bude pod njegovom kontrolom, ali paralmentarna većina mu ga je raspršila.
Novi lovčev pokušaj da uz pomoć Jakova napravi velika djela se izjalovio, jer nije uspio da sruši vlast u Podgorici, kako bi odatle krenuo u novi politički pohod na državnu vlast i povratak „refromisanog“ DPS-a na veliku scenu.
Plavi zmaj Jakov, koji se udružio sa zelenim zmajevima i formirao listu „Za bolju Podgoricu“, trebao je da preuzme vlast u Podgorici, za šta je imao medijsku podršku lovčevog koncerna. Krajnji cilj nakon preuzimanja vlasti u Podgorici uz pomoć DPS-a, bili su vanredni parlamentarni izbori i preuzimanje vlasti na državnom nivou, gdje bi ovog puta Druga familija imala veći uticaj u državi, nego ranije.
Ipak, kako to obično biva, lovac je ponovo izvisio, jer mu je i plavi zmaj utekao i vratio se na pravi put, onemogućavajući Prvoj i Drugoj familiji da ponovo zagospodare Podgoricom i Crnom Gorom.
Mislio je lovac da će, nakon pada Prve familije sa vlasti 2020. godine, njegova Druga familija moći da preuzme poluge upravljanja u državi kroz perfidne medijske igre i manipulacije, ali se to nije dogodilo.
Da li će dostojanstveno prihvatiti poraz ili nastaviti da se bori?
Tužna priča se nastavlja, jer ne odvija se sve po planu „lovca na zmajeve“. Toliko pogrešnih izbora i poraza bi nekog natjeralo da preispita načina djelovanja, ako tvrdoglavo ne želi da promijeni ciljeve. Međutim, ovaj indisponirani član Druge familije se uvijek vraća svom omiljenom hobiju – piskaranju.
U svom najnovijem pisanom uratku, pokazao je da mu nedostaje vrijeme kada je Prva familija vedrila i oblačila Crnom Gorom. Napisao je da su Milo Đukanović i DPS Perikle i stara Grčka u poređenju sa sadašnjom parlamentarnom većinom.
Da li ovo znači da lovac stidljivo, ali ipak javno započinje novi porjekat, u kojem će ovog puta biti i „reformisani“ djelovi DPS-a i stranke manje brojnih naroda, znaćemo u narednom periodu.
Ali jedno je sigurno, pozvao ih je da sruše vlast i možda postanu njegovi novi zmajevi:
„Umjesto nove platforme i navodnog obuzdavanja gospodara Mandića, BS i albanske stranke treba da napuste nakaradnu Vladu i tako daju pravi doprinos delegitimizaciji očitog haosa i uzurpacije moći od strane šefa Skupštine. Vremena nema još mnogo, Crna Gora je pred ponorom.“
