Ne znam da li se još ko od vas sjeća velikog hita nastalog po crnogorskim motivima „Što se mala uobrazi, po kome ti to dolazi…“, ali gledajući našu političku scenu i na njoj sva dešavanja nekako mi u uvo dođe taj hit koji su prvi izveli Danilo Živkovic i Vera Ivković, a proslavili ga Zorica Brunclik i Luis, pa onda prepjevali mnogi. Da, upravo taj crnogorski hit odslikao mi je ovih dana sliku naših političara, a o čeрmu namjerno nisam htio ništa pisati u prethodne blage dane da ne bi oskrnavio jedan od najvećih hrišćanskih praznika, ali poštujući i onu Andrićevu „dođe vrijeme da pametni zaćute, a ….“
Za oko mi je zapala praznična liturgija u podgoričkomhramu koji je narod poštujući tradiciju posjetio u velikom broju. Prvi put sam vidio da su i neki ljudi iz naše crkve podlegli protokolu i ispred oltara napravili pozorišnu scenu sa prvim, drugim, a možda još ponekim redom rezervisanim za uglednike naše političke scene. Obično je to bilo ranije, sjećam se vremena Amfilohija, da su te stolice stajale sa strane ne zatvarajući pogled narodu ka oltaru. Bilo mi je interesantno vidjeti i ko je sve od „visokih“ zvanica zauzeo te stolice koje su tv kamere nezaobilazno švenkovale potvrđujući da smo ušli u predizbornu trku. Ono što je narodu zaparalo pogled jeste da se u centru našao čovjek koji je odbio da narodna crnogorska trobojka ne dođe na parlamentarnu raspravu, a članovi njegovog političkog tima su tom prilikom ostali uzdržani, a poneki, njih troje, ipak časnije bili protiv. Da li je taj čovjek toliki vjernik ili je došao u Hram da potvrdi riječi svoje političke koleginice koja ga je nedavno proglasila najvećim Srbinom u Crnoj Gori. Podsjetilo me to na vrijeme Mila Đukanovića koji je od najvećeg Srbina postao najveći crnogorski patriota, čovjek koji nikom nije dao za pravo da više od njega voli Crnu Goru.
I još nešto što mi je zaparalo pogled i bacilo kakvu takvu sumnju, jeste i liturgija u Moskvi gdje je lider te zemlje Putin prestajao svo vrijeme negdje po strani prepuštajući svome narodu da bude u centru. Tako to rade veliki ljudi bez kompleksa, a ne sumnjam da se prije ili poslije liturgije nije sreo sa Moskovskimpatrijarhom, što je red. Ne zam da li je vama zapalo za oko, a što su kamere zabilježile, kako je izgledao stajling brojnih vjernika koji su u redu da bi se pričestili stajalii ispred hrama. Njihov stajling me podsjetio na one 90-te i vrijeme sankcija i siromaštva, naravno ne duhovnog, ali odjeća koju su nosili bila mi je malo izbledjela, i odavala mi je utisak, ne želim nikoga da uvrijedim, siromaštva materijalnog položaja tih ljudi. Za razliku od njih koji su išli sa Amflohijem na sve litije pokazujući svoju pripadanost vjeri i narodu, uglavnom džins stajling, stajling onih iz pozorišnih redova, Bože oprosti mi, u Hramu bio je mnogo drugačiji. Vidjelo se da oni imaju mnogo više materijalnog dobra od onih koji su ih tu doveli. I da oni sebi mogu da priušte mnogo skuplje haljine pa čak i brendirane. Prisjetilo me to i na onu patrijarha Pavla, sveca koji je hodao, kad je upitao gledajući kroz prozor Patrijaršije vozni park svojih vladika „Šta bi bilo da nisu polagali zavjet skromnosti“.
Znam da „aljine“ ne čine čovjeka već nešto drugo, ali zar mi nismo na putu ka Briselu, koji je ovih dana više slavio izbore u Mađarskoj nego sami Mađari. Svijet je čudna rabota, parafrazirao sam čuvenu Njegoševu izreku. Pa tako gledajući tu razliku ne mogu se oteti utisku koje su proteklih dana uoči Vaskrsa objavljivali mediji o primanjima naših lidera, trošenju narodnih para na njihove političke partije, rekordnom broju ministara po glavi stanovnika, ali i plate od preko 8.000 eura jedne osobe iz svijeta našeg bankarstva. Što je previše, previše je rekao bi narod koji će opet slijepo glasati jer on izgleda voli glamur koji mu ovi na vlasti svakodnevno prikazuju.
I prošlo je kako je prošlo, obilježismo Hristov vaskrs kao i svi hrišćani ne zaboravivši tradiciju tucanjea sa jajima, čemu su se obradovali ne samo najmlađi. Ne znam samo ko će i koliko izvući pouke iz ovog dana i da li će shvatiti jednu od posljednjih poruka razapetog Hrista „Bože oprosti im ne znaju šta čine“!
Da ne spominjem druge događaje i afere, nije vakat jer se radi o drugim očigledno predizbornim aktivnostima, poput bolnice u Pljevljima, gradnje novog grada u Podgorici itd, itd. Biće prilike za to. Jedino što bih htio da podsjetim i poželim da nam se pojavi neko poput sveca koji je hodao, išao tramvajem, trolejbusom sa običnim narodom, Patrijarha Pavla, da kaže i podsjeti ove koji su se popeli na tron da ničija nije do zore sijala, već da im poruči „Budimo ljudi!“. Zato i podsjećanje na crnogorski hit „Što se mal(i)a uobrazi, po kome ti dolazi…“
Perica Đaković