Imao sam 14 godina kada si se rodila.
Sjećam se ko te u naručje prigrlio, ko te krstio.
Sjećam se kako si odrastala.
Sjećam se očeva koji su te štitili.
Majki koje su za tebe vijence kitile.
Sjećam se djevojaka koje su te njegovale.
I momaka koji su zbog tebe uzdisali.
Sjećam se kako smo te čuvali, pazili i odgajali da bi postala najljepša…
Danas, kada slavimo tvoj rođendan, znam da tebi, meni i svima nama najviše nedostaju oni koji su za tebe život dali.
Oni koji su bili sjeme iz kojeg smo isklijali.
Slava onima koji su te stvarali.
Slava hrabrim borcima Vojske Republike Srpske.
Slava nejači koju su zbog tebe ubijali.
Vječna slava!
Hulje koje su te izdale…
Koje su od tebe bježale kad su ti najviše trebale…
Koje danas žive u svili i kadifi, sa imenom tvojim na usnama i kamenom u grudima…
Neka stigne suza majčina.
Suza, prolivena za hiljadama žrtava, zaboravljenim i poniženim borcima, raseljenom i otjeranom djecom…
Razmišljam, šta da ti poželim danas.
Znam!
Da živiš vječno!
Srećan ti rođendan, Republiko Srpska!
