Rezolucija o „genocidu“ u Srebrenici usvojena je u Ujedinjenim nacijama, međutim, nije sve išlo po planu kako su inicijatori Rezolucije, Njemačka i Ruanda, i planirale.
Članice Generalne skupštine Ujedinjenih nacija (UN) usvojile su sa 84 glasa „za“ Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Protiv je bilo 19 članica UN, uzdržanih 68. Zbirno, više zemalja nije podržalo rezoluciju nego oni koji su je podržali.
S tim u vezi, interesantno je kako je mala Srbija, mala evropska zemlja, na čelu sa predsjednikom Aleksandrom Vučićem uspjela da preokrene situaciju u svijetu i da u Ujedinjenim nacijama Rezolucija, iako usvojena, nije imala više glasova za nju od onih koji su bili protiv i uzdržani.
Teško je zamisliti u ovom nepravednom svijetu da postoji jedna mala slobodarska zemlja koja se na ovaj način suprotstavlja svjetskim silama, i ne samo to, nego da velikim diplomatskim radom obezbijedi da većina zemalja ne podrži sramnu Rezoluciju, iako su mogli samo dići ruke znajući da će Rezolucija biti usvojena.
Sa jedne strane protiv nje su bile okrenute sve moćne svjetske sile, na čelu sa Njemačkom, Francuskom, Velikom Britanijom, Sjedinjenim američkim državama, pa odreda i sve „komšije“ zajedno sa Crnom Gorom. Međutim, Srbija nije posustala već se borila u Ujedinjenim nacijama pokušavaući da izvuče maksimum maksimuma od ove mučne situacije i da makar ostvari malu, ali možda i za srpski narod veliku pobjedu.
Posljedice ove Rezolucije će biti dalekosežne, mnogi govore da će se od Srbije tražiti ratna odšteta, ali i da sve ovo vodi ka ukidanju Republike Srpske. Predsjednik RS čak i nagovještava da će inicirati miran razlaz sa federacijom Bosne i Hercegovine, što svakako podiže tenzije u regionu koju je inicirala Rezolucija. Šta će se desiti u budućnosti, ostaje predmet rasprave, ali istorija će zapisati da Srbija nije pognula glavu, nije klekla pred oltar svjetskih moćnika koji žele da je gaze, već je stajala postojano, uspravno, časno, ljudski. Srpski.