Nekada tako u vremenu kada mi nije baš tokom dana zanimljivo uđem na neke portale tipa Antena M, koju ja inače zovem malo smijeha, jer ono što tamo možete pročitati ne možete nigdje drugo.
I tako listajući taj portal, naiđem na tekst gdje napadaju ni manje ni više nego Želidraga Nikčevića. Želidraga, intelektualca, gospodina u pravom smislu riječi. Napadaju ga? Oni? Oni koji intelektualno nisu pomenutom ni do koljena! Mnogo rekoh do koljena! Ni do članaka! Jer kako jednom reče Milan Knežević, a ja ću ga sada na neki način parafrazirati, dok je Želidrag čitao Dostojevskog, Tolstoja i Frosta vi ste iz Antene pecali ribu ispod mosta tj učlanjivali se u savez komunista čiju nazadnu ideologiju i dan danas zastupate.
I ne, ne branim ja ovdje Želidraga, zna on sam to bolje da uradi od mene, mnogo ljepše da napiše od mene, ali jednostavno sam osjetio ljudsku i moralnu dužnost da građanima ove zemlje ukažem na potrebu da se na mržnju koju sije ovaj portal uvijek mora reagovati, jer ako bi ćutao to bi značilo da odobravam, da odobravam da napadaju ponajboljeg Srbina među nama, onoga koji kao i mi njeguje iste vrijednosti, vrijednosti zasnovane na tradicionalnom poimanju bratskih odnosa između nas Srba i Rusa, odnosa koje ne mogu pokvariti sve sankcije i svi evropski komesari ovoga svijeta. Jer je to jednostavno tako uvijek bilo i uvijek će biti, jer nas je tako učio i Sveti Petar Cetinjski, da se molimo Bogu i držimo Rusije!
