I dok nas ovih dana zabavljaju raznorazni seks skandali iz državnog vrha, (ne)očekivani bijeg vođe kriminalne grupe, sina takođe osuđene bivše prve dame Milovog pravosuđa, odbijanje premijera da se raspravlja o identitetskim pitanjima, izbjegavanje daljih razgovora oko gradnje kolektora – čiji je ugovor više crn nego beo i za koji se ne zna ni ko je, ni koliko jamio, bilo od domaćih ili stranih partnera, ko ga brani, a ne može da ga odbrani – nekako ispod tog radara provlači se enormno povećanje penzija od 12,2 odsto.
Pardon, to je u susjednoj Srbiji. Kod nas je „čak“ 0,38 odsto.
Da, dobro ste pročitali – cijelih 0,38 odsto iznosi najnovije usklađivanje penzija, što prevedeno za oko 60.000 penzionera znači 1,7 eura. Taj podatak sam dobio od čovjeka kome zaista vjerujem, jer se godinama bavio pitanjima crnogorskih penzionera, pa je tako izračunao i meni poslao sljedeću poruku:
Rast zarada: 0,4 × 75%
Rast cijena: 0,3 × 25%
—————————
0,3 + 0,075 = 0,375%
Usklađivanje: 0,38% (zaokružena druga decimala)
Pozdrav, Perice!
Na moje pitanje koliko je siguran, čovjek je jednostavno odgovorio: 100%. A na pitanje mogu li to da objavim, odgovor je bio jednako kratak: slobodno.
Dakle, dragi penzioneri, posebno vi koji ste vjerovali predizbornim bilbordima i u skladu s tim glasali, sada se slobodno možete podsjetiti narodne izreke: „Obećanje ludom radovanje“. Ili, u prevodu – budite i dalje naivni i vjerujte u bajke naših „eksperata“ koji o vašem trošku lete novim, malim avionom na razne svjetske destinacije, počev od Beča i Štrausovog koncerta, preko Abu Dabija, pa sve do Brisela, odakle nam uz osmijeh uvijek stižu nova obećanja kako ćemo već ove godine zatvoriti sva poglavlja, posebno ona 23 i 24.
I dok mi slušamo te lijepo upakovane „šećerleme“, iz zemlje nam se, kao na piknik, išetavaju osobe koje su prvostepenom presudom dobili deset godina zatvorske kazne – i to baš na dan izricanja presude.
Koliko nam je funkcionalna država, koja „samo što nije ušla u EU“ (po izjavama naših i čelnih ljudi iz Brisela), pokazuje i podatak da nemamo novca za nabavku „nanogica“ koje omogućavaju elektronski nadzor. Zato i ne čudi što ljudi iz bezbjednosnog sektora kažu da bi svako lice, kao i Miloš Medenica, moglo da išeta iz Crne Gore.
A ko mu je pomogao da pobjegne – složićete se – nije nimalo jeftin sport. Potrebna je ozbiljna logistika i dobra koordinacija, kako za sam bijeg, tako i za prihvat i boravak u izabranoj destinaciji. Neki će reći da za Miloša i njegovu majku, koja je zadužila mnoge njoj bliske tajkune, to i nijesu neka sredstva, posebno za one kojima je važno da Vesna ne progovori o onome što je vidjela, čula, ali i u čemu je bila neposredni svjedok. Ćutanje, kažu, može biti skupa igračka, ali u nekim slučajevima i vrlo jeftina.
Mnogi ovih dana sklapaju mozaik Miloševog bijega – od dogovora do logistike – dok je naša policija, kao i mnoge u svijetu, na repu događaja. A možda i nije, jer za ovakav bijeg potrebna je i podrška iz njihovih redova, koji očigledno još nijesu do kraja očišćeni.
Dobro obaviješteni krugovi pominju da su američki tužioci iz misije u Beogradu tih dana boravili u Crnoj Gori i tvrdili da su ugroženi njihovi resursi, misleći na tehničku pomoć. Isti izvori navode da je visina presude dojavljena čak osam dana prije njenog izricanja. Medojevićeva izjava na TV Adria, da je Vesna za logistiku bijega zvala istu osobu koju je kontaktirala i prilikom pokušaja napuštanja Crne Gore sa podgoričkog aerodroma, dodatno podgrijava sumnje.
Puno je konstrukcija i nagađanja, a malo onih koji su spremni da za ovakav skandal preuzmu ličnu odgovornost – makar i moralnu – počev od prvog čovjeka Vlade, pa do njegovih zamjenika i ljudi iz bezbjednosnog sektora.
Za razliku od njih, čelni ljudi DNP-a Milana Kneževića preuzeli su odgovornost zbog neprolaska zahtjeva sa kojima su izašli pred Vladu i, nakon što ih je Spajić direktno odbio, odlučili su da napuste vlast – kako na državnom nivou, tako i u Podgorici – i presele se u opozicione klupe. Koliko će ih ta, mora se priznati, principijelna i hrabra odluka koštati, znaćemo uskoro, ali je izvjesno da je tim činom praktično započela predizborna trka u Crnoj Gori.
A ona, kako vidimo, nije nimalo dosadna. Zahvaljujući pomenutom seks-skandalu, stigli smo i do stranica svjetskih glasila, uz konstataciju da to nije usamljen slučaj, već da iza imuniteta ima još mnogo toga. Ako se prisjetimo ranijih primjera – veza političara sa pojedinim pjevačicama, slučaja „SČ“, ministara koji su u kabinetima osvanuli kao od majke rođeni – jasno je da ovo nije ni prvo, ni posljednje poglavlje takvih priča.
I da se vratim na početak – na to „enormno“ povećanje penzija od 0,38 odsto, odnosno nepunih 2 eura. Crnogorski penzioneri bi se, slobodno, mogli toga odreći u korist povećanja plata vladinih službenika i drugih političara, koji inače ne štede na brojnosti delegacija. Pogledajte samo koliko ih je nedavno putovalo u Brisel na zatvaranje jednog, i ne baš toliko bitnog, poglavlja.
Možda bi objavljivanjem imena putnika iz tih delegacija otkrili i neke nove seks-skandale. Ko zna.
Penzioneri, nek vam je srećno najnovije povećanje penzija od 0,38 odsto – za razliku od komšija u Srbiji, koji su dobili čak 12,2 odsto. Ovo je puno i za Ginisa. I onda neka neko kaže da nismo zemlja čuda.
Perica Đaković
Sramotno i vulgarno.
Ne treba ni to 0.38 posto, nek ostave za članove vlade, za putovanja u inostranstvo.