Opet ista priča, opet ista kuknjava. Još se nisu ni prebrojali svi glasovi, a već se iz redova poraženih, prepoznatljivih lica DPS-a i njihovih medijskih eho-komora čuje zgražavanje, nervoza, optužbe i, naravno, stara mantra – “retrogradne snage”, “ugrožavanje građanske Crne Gore”, “srpski nacionalizam”. A šta je u suštini problem? To što je Marko Kovačević ponovo ubjedljivo pobijedio, ili to što je Srbin – otvoreno, bez kompleksa – na čelu Nikšića?
Onda recite to otvoreno. Nema potrebe za perfidnim floskulama i izlizanim narativima. Jer, ako vam je demokratija samo onda kada vi pobjeđujete, a sve drugo “retrogradno”, onda vaš problem nije Marko Kovačević – već volja naroda koju ne možete da podnesete.
Nikšić je rekao svoje – po drugi put. I to još glasnije.
Marko Kovačević nije pobijedio zato što je bilo koga prisilio, prevario ili zastrašio. Pobjedio je zato što je njegov rad prepoznat, jer ga narod doživljava kao jednog od njih, jer je ostao dosljedan. Nije bježao od svog identiteta, nije skrivao ko je i šta je – i to mu ljudi u Nikšiću ne zamjeraju, već cijene. Za razliku od mnogih koji godinama kamufliraju sopstveni identitet u političku “korektnost”, a iza kulisa trguju sa svima koji im garantuju funkcije.
A DPS-ovi simpatizeri, funkcioneri, i njihovi “analitičari” – umjesto da se zapitaju zašto ih narod više ne prepoznaje, zašto im rezultat u Nikšiću pada iz izbora u izbore, oni krive narod. Narod je “zatrovan”, “neprosvijećen”, “zalutao”. Klasična elita u panici – kad izgubite podršku baze, uvijek je lakše reći da baza nije dorasla vašoj “viziji”, nego priznati da ste izgubili kompas.
Možda je vrijeme da se kaže otvoreno: smeta vam što Srbin vodi Nikšić, a ne to kako vodi Nikšić. Jer kada bi isti taj Marko Kovačević imao identičan politički kurs, ali se izjašnjavao drugačije, mnogima bi u Podgorici bio “konstruktivan akter”, “umjereni patriota”, “mladi lider nove generacije”.
Ali on je Srbin. I to ne skriva. I to vam najviše smeta.
U državi koja se svakodnevno kune u građanske vrijednosti, gdje se traži poštovanje za sve manjine i identitete – najveći grijeh izgleda postaje ako ste Srbin koji se ne stidi svog imena, jezika, vjere i naroda. U toj istoj “građanskoj” Crnoj Gori, svaki uspjeh takvog čovjeka odmah postaje “nasrtaj na državu”, “podrivanje temelja”, “provokacija”.
Ne, gospodo. To nije provokacija. To je demokratija. To su izbori. I to je volja naroda.
Kome smeta volja naroda, neka izađe na izbore – i pobijedi.
Nikšić je rekao svoje. Kovačević je dobio jasnu podršku. Srbin vodi Nikšić, i vodiće ga sve dok ga narod bude birao. I umjesto da tražite izgovore i sipate otrov, probajte da pitate sebe – zašto vas narod više ne vidi kao opciju?
I da završimo iskreno: problem nije Marko Kovačević. Problem je što vi više ne znate kako da pobijedite čovjeka koji ne mora da glumi ono što jeste – jer ima narod uz sebe.
