Od formiranja 44. Vlade Crne Gore, Pokret Evropa sad, uz podršku koalicionih partnera, marljivo sprovodi svoj politički program. Od povećanja plata, penzija, evropskog puta, IBAR-a, nema te teme koju nam nije donijela stranka premijera Milojka Spajića. Srpski politički predstavnici oličeni u NSD-u, DNP-u, SNP-u i UCG-u (gledajući samo stranke sa parlamentarnim statusom) su prethodne dvije godine u potpunosti podržavale svaki program PES-a i svaki plan koji su njihovi politički predstavnici iznijeli pred Parlament.
Međutim, situacija se potpuno mijenja kada srpski politički predstavnici pokušaju da sprovedu inicijative od vitalnog značaja za srpski narod. Tada PES ćuti, ne odgovara i, kad tad, protivi se svakoj inicijativi koja bi unaprijedila prava Srba u Crnoj Gori. Sve ide toliko daleko da se u poslednje dvije godine, makar po pisanju medija, dogodilo i pojedino koketiranje sa Demokratskom partijom socijalista gdje dio PES-a, konkretno poslanik Miodrag Laković, čak i podržava saradnju sa opozicijom jer mu se ne sviđaju djelovi parlamentarne većine, oličeni konkretno u srpskim političkim predstavnicima.
Ni glasa se nije moglo čuti od većine poslanik Pokreta Evropa sad na inicijative koje će predstavnici DNP-a u Vladi Crne Gore iznijeti na sto osim od poslanika PES-a Miodraga Lakovića koji je kazao da počinju da proviruju stvari razlozi protesta u Botunu kao kamenje ispod snijega koji kopni.
„Čudo da nema i kapele“, napisao je Laković na Iksu.
Na to mu je odgovorila portparolka DNP-a Jovana Todorović.
„Da smo znali da si zainteresovan, ubacili bismo 73 grama heroina – taman toliko si zaplijenio za 20 godina, koliko si bio na čelu odsjeka za borbu protiv narkotika“, napisala je ona.
Ostatak PES-a, zanimljivo, glasno ćuti. Pitanje izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu očigledno je toliko uzdrmalo javnost da su se na velika vrata vratile i identitetske teme koje su bile odložene prethodne 2 godine – pitanje srpskog jezika kao službenog, trobojka kao narodna zastava, kao i pitanje dvojnog državljanstva.
Jako je zanimljivo da projekat koji je naslijeđen od DPS-a, bez konsultacija sa mještanima, doveo do krize koji srpske političke stranke očigledno vodi iz vlasti. Dok su srpski predstavnici stali u odbranu prava ljudi u Zeti, PES je pokazao dvostruke standarde: kada su u pitanju njihove inicijative – sve je jasno i brzo; kada su u pitanju srpske inicijative – nema odgovora, sve se odugovlači i ignoriše.
Što je još zanimljivije, prije nego što su se „dohvatili fotelja“, govorili su kako se projekat neće graditi bez saglasnosti mještana. Sada imamo situaciju da Glavni grad Podgorica angažuje policiju da odnosi Zećane kako bi mogli da postavljaju table i da krenu u projekat izgradnje postrojenja.
Zanimljivo, srpski narod, koji je ključnim doprinosom 30. avgusta doprinio političkim promjenama, ni nakon toga nije dobio stvarna prava: srpski jezik je i dalje potčinjen, trobojka nije narodna zastava, a pitanja dvojnog državljanstava i zapošljavanja ostaju neadresirana.
Ovakvo ponašanje koalicije pokazuje da evropski ciljevi ne smiju biti izgovor za ignorisanje prava srpskog naroda. Ako PES nastavi ovako, istorija će ih pamtiti po tome što su radili protiv onih koji su ih doveli na vlast.