Možda i najbitnija podrška došla je predstavnicima neformalne studentske grupe Kamo sjutra koja je preksinoć protestovala u Podgorici.
Proteste je, kao što se vidi na fotografiji, podržao ni manje ni više nego sin bivšeg godpodara života i smrti u Crnoj Gori, Mila Đuknovića – Blažo! I pored činjenice da brojni društveno politički akteri žele da prikažu kako naš portal izbjegava da pomene pravu prirodu protesta i pokušava da ih dovede u vezu sa Demokratskom partijom socijalista, očigledno je da žele da žmure na podršku protestima i ko su u stvari ti akteri koji ih podržavaju.
Ovim je faktički „parafirana“ podrška Kamosjutrašima gdje je itekako jasno ko stoji iza svega čime su potvrđeni svi navodi BORBE da je DPS taj koji želi urušeni bezbjednosni sektor.
Na društvenim mrežama pristalice sadašnje vlasti i sami tvrde da je ovo ogolilo proteste do kraja. Zvuči nevjerovatno da 5 godina nakon 30. avgusta i razvlašćivanja DPS-a Blažo Đukanović traži odgovornost bezbjednosnog sektora i to baš u vremenu kada pokušava da od dražve inkasira 1.66 miliona evra!
Na društvenim mrežama se oglasio i poslanik Demokrata Momčilo Leković čiju objavu prenosimo integralno.
Dobri moj Blažo,
Dok gledam tvoju tužnu i nervoznu sliku sa protesta, ne mogu da se ne nasmijem ironiji.
Ti, Blažo, na ulici? Protiv vlasti? Sin čovjeka koji je decenijama imao sve konce u svojim rukama, dok je narod prevrtao džepove, tražio pravdu i čekao barem djelić onoga što si ti uzimao zdravo za gotovo? Očigledno ti je teško sada kad se tlo ljulja ispod tvojih nogu i nogu ostalih režimskih porodica koje su se bogatile na račun građana Crne Gore. Ali znaš, Blažo, sve je u životu prolazno. I vlast, i moć, i bogatstvo.
Ti, Blažo, sin čovjeka koji je godinama krojio sudbinu ove zemlje, sada stojiš na ulici da protestuješ? Protiv čega? Protiv promjena i reformi koje prijete da tebi i očevim prijateljima oduzmu moć i privilegije? Protiv naroda koji je decenijama gledao kako tvoja porodica gomila bogatstvo dok su njihovi džepovi bili sve prazniji? Tvoj izlazak na ulicu, Blažo, nije hrabrost. To je strah. Strah da će ono što si navikao da imaš nestati, da će moć i uticaj koji su ti podareni po rođenju izmaknuti tvojoj porodici iz ruku.
Sada si izašao na ulicu da protestuješ – ne za pravdu, ne za prava potlačenih, ne za bolji život običnog naroda, već za očuvanje svoje privilegije. Tvoj očaj nije borba za ideale, nego za status quo koji ti donosi mirnu savjest i luksuz. I to je ono što te, Blažo, čini najtužnijim likom na tom protestu.
Znaš, Blažo, život je jako čudna stvar. Ono što ti se sada čini vječnim, može se u trenu srušiti kao kula od karata. Svako bogatstvo, svaka moć, svaka privilegija, svaka funkcija, svaka fotelja dolazi sa rokom trajanja. I kada te okolnosti pomjere sa vrha one Bemaks kule u koju si se zacementirao, možda ćeš osjetiti makar djelić onoga što je običan narod tokom tri decenije osjećao svaki dan – nesigurnost, nemoć, tugu.
Možda ćeš tada shvatiti da nije stvar u tome koliko imaš, nego koliko vrijediš. Jer ti, Blažo, na ovim ulicama, sa svom svojom „težinom“, vrijediš manje od jednog bivšeg radnika nekog od uništenih državnih preduzeća koji je jedva tokom tri decenije uništavanja ove zemlje kupovao hljeb za svoju porodicu. Njegova borba je bila čista, njegova suza je bila iskrena, a njegov bol je bio stvaran.
Tvoje su nervoze samo tragikomična epizoda jedne prolazne dinastije.
Na kraju, zapamti: sve što leti, mora jednom pasti. Tada ćeš možda konačno naučiti što znači živjeti, dobri moj Blažo.
Divno rečeno ali bojim se da on i njemu slični to neće da čuju i ne mogu da shvate! Radije bi žrtvovali Crnu Goru nego svoje privilegije, jer pokradeno shvataju kao pravedno stečeno !!! Žive u nekom svom paralelnom svijetu daleko od realnosti tragedije u koju su gurnuli Crnu Goru i njen nekada ponosni narod.