Već 2018 godine prije predsjedničkih izbora, strani centri moći su savjetovali Milu Đukanoviću povlačenje iz političkog života i prepuštanje stranačkog vođstva nekom drugom. Đukanović je to poslušao tek nakon avgustovskih promjena kada se Crna Gora na svu sreću oslobodila njegovih i stega DPS-a. Želeći da negdje udovolji javnosti a i inostranom faktoru, vruć krompir u serijama poraženog DPS-a dao je u ruke Danijelu Živkoviću.
Živković je u javnosti poznat isključivo po svojim nastupima u skupštini, gdje je u odnosu na ne baš talentovani klub poslanika odskočio svojim raspravama. Izgleda da je Đukanoviću to bilo dovoljno da ga promoviše u svog naslednika iako sami Živković nije zavredio bilo kakav sud javnosti do tada, a nakon toga sud javnosti ga je prepoznao kao lidera koji je nastavio ekstremističkim putem svog prethodnika.Živković do sada nije uspio da zbaci šinjel Đukanovića sa svojih leđa, umjesto njega to je uradio Janović, pa ostaje da pratimo razvoj situacije u narednom periodu, da li će se pokušaj Janovića da DPS postavi na kolosek umjerene crnogorske stranke primiti i kod samog Živkovića, koji negdje stidljivo najavljuje da mu stari kadrovi poput Duška Markovića nisu odgovarajući.
Velika mana Živkovića jeste što ne posjeduje ili pak nije izgradio nikakvu harizmu oko svog imena, već kako se komentariše u javnosti njegov uticaj jeste sličan uticaju Milana Milutinovića za vrijeme vladavine Slobodana Miloševića.
Naš zaključak bi bio da će Živković određeno vrijeme figurirati kao predsjednik DPS-a, vjerovatno će ga kongres te partije i izabrati na to mjesto ( sada je v.d) , ali da njegov trag u političkoj istoriji Crne Gore neće biti značajan, jer Živković sam po sebi nikada neće biti moći ništa manje od poslanika i ništa više od Milove lutke na koncu.
E ako nam je ovo lider moji crnogorci onda je sve propalo ovaj milu nije cipele da čisti