Njištanje zvaničnog Zagreba i njegovih epigona nešto je što je očekivano, nešto što se znalo pa se samim tim ne treba tome ni čuditi, jer ih je Rezolucija o Jasenovcu pogodila tamo gdje su najtanji.
Ali, nije to čudno, čudno je što kojevitezaju njihovi epigoni koji su spremni da glasaju za svaku rezoluciju, posebno za onu o Srebrenici i to više puta, jer je naravno ta rezolucija usmjerena protiv Srba.
Posebno želim da istaknem razočarenje ponašanjem predsjednika Crne Gore Milatovića koji je brže bolje potrčao u Hrvatsku da se izvini ( mada ostaje nejasno zbog čega) imitirajući na taj način svog prethodnika Mila Đukanovića, kome je omiljena disciplina bilo izvinjavanje Hrvatima, istim onim Hrvatima koji su osim Jasenovca činili zločine na čitavoj teritoriji NDH, da bi te zločine u vidu Lore, Oluje i Bljeska nastavili i u tzv modernoj Hrvatskoj koja se nažalost od NDH vrlo malo razlikuje.
Suština je, treba imati kičmu, ne budite kao Jakov Milatović, kao Milo Đukanović, kao Ranko Krivokapić, kao DPS, i ne budite kukavice kao pojedini iz PES ili pak kao Filip Adžić, jer to nije put koji nas vodi ka tome da i druge suočimo sa njihovim genocidom, u ovom slučaju Hrvate sa Jasenovcem.
Ne vredi na njih trošiti riječi, narod sve sluša i gleda i mnogo je pametniji od Skupštine i Predsjednika! Sve će to polako doći na svoje mjesto. Treba čestitat onima koji su imali i petlje i dostojanstva, a ostali neka ližu svoje rane tamo gdje ih istina zabolje!