Kako ovih dana ne prestaje hajka koju dižu prvocrnogorci, drugosrbijanci, sektaši, autonomaši i ostale ale i vrane na Aleksandra Rakovića, odlučio sam da kažem koju riječ u odbranu svog prijatelja.
Naime, postoji taj neki usud da vrhunske srpske intelektualce i nacionalne radnike opanjkavaju oni čiji je krajnji intelektualni domet zarobljen u avnojevskim granicama, granicama iz kojih nikada nisu niti će izaći.
Pročitah, ne bilo primjerno što bi rekli moji zemljaci iz Župe ( Nikšić), da Aleksandar Raković šuruje i dogovara se kako da podigne tenzije sa Bursaćem? Pa ovo može da kaže samo podlac!
Ni tu se ne završava pisanije, već se Raković optužuje da šuruje i sa Nikolaidisom ? Opet naravno da bi se podizale tenzije, ada kako drugačije! E ovo je već smislila neka pjestokupljevina!
Nadalje, Raković, koji u glavama pobrojanih na početku vjerovatno izgleda kao neki zli mračnjak , šuruje i sa Bobanom Batrićevićem? Iskreno, nekako bih oprostio prvu dvojicu, ali stavljati u isti kontekst priče Rakovića i Batrićevića je neukusno, nepoželjno i nadasve nelogično. Jer Batrićević intelektualno ne vrijedi nokta na desnom palcu ( noge ili ruke svejedno) Aleksandra Rakovića! Tezu o šurovanju sa Bobanom mogao je da osmisli samo zlonamjeran čovjek.
A što se tiče srpstva u Crnoj Gori, pa vazda ću prije da ga branim sa Rakovićem, jer srpski integralizam je upravo ono što je naša zajednička težnja, nego sa nekima koji su se konvertovali više puta i kojima pojmovi srpskog integralizma iliti srpskog sv(ij)eta nisu bliski, jer zaboga iz njih nije još isparila ideologija davno upokojene Bog da joj dušu prosti Narodne stranke!
Na kraju, bolje se u pamet pa podržite srpski sv(ij)et, da ne biste od avnojevskih i autonomaških dualističkih Srba postali ono što je postao Sekula Drljević!
