Oluja je jedan od onih zločina koji ne samo da se ne smije zaboraviti, već se takav zločin ne smije ni oprostiti.
Neću nabrajati žrtve, svi znamo da ih je bilo mnogo, i svaka žrtva je svojevrsni simbol stradanja našeg srpskog naroda, naroda koji se zbog svoje ljubavi prema istini, pravdi i Bogu opredijelio da bude žrtva, da iznova i iznova prolazi golgotu, ali da nakon svake golgote opet vaskrsava i bude sve jači i jači.
Ono što pak boli možda i više od samog zločina jeste činjenica da postoje oni koji ovakav zločin minimiziraju, pravdaju, pa čak se i slade nazivajući ga traktorijadom, ali to su već sadistički i bolesni umovi.
Ništa bolji od njih nisu ni oni koji su svojevremeno slali svoje izaslanike na proslavu ovog zločina, a oni koji su tada bili poslati valjda su sada svjesni da su za vijek i vjekova pljunuli na sebe, svoje pretke i svoje potomke i da moraju tražiti oprost za takav grijeh!
Slava svim nevino stradalim Srbima! AMIN!
Znaju oni da su pljunuli na sebe a još bolje znaju da ta njihova opcija više nikada neće biti na vlasti u Crnoj Giri.