Puklo u vrhu bivše vlasti: Pitanje postojanja i djelovanja Sedme uprave crnogorske Službe državne bezbjednosti (SDB) dobilo je novi politički značaj nakon kontradiktornih izjava dvojice ključnih aktera bivše vlasti – bivšeg predsjednika Mila Đukanovića i bivšeg premijera Duška Markovića. Iako je riječ o osobama koje su decenijama činile okosnicu vlasti u Crnoj Gori, njihove izjave pokazuju ozbiljna odstupanja kada je riječ o institucionalnim strukturama bezbjednosnog aparata.
Milo Đukanović: Negiranje postojanja
Tokom nedavnog televizijskog duela s liderom Nove srpske demokratije Andrijom Mandićem, Milo Đukanović je izjavio da nikada nije čuo za Sedmu upravu SDB-a. Ta tvrdnja, data u javnom i politički osjetljivom kontekstu, ima višestruke implikacije. Kao dugogodišnji premijer i predsjednik, Đukanović je bio pozicioniran na čelu sistema koji je imao direktnu nadležnost nad bezbjednosnim sektorom. Njegovo negiranje poznavanja strukture kakva je Sedma uprava otvara pitanje: da li je riječ o iskrenom neznanju, institucionalnom zaboravu, ili svjesnom pokušaju distanciranja od potencijalno kompromitujućih veza?
Duško Marković: Priznanje i imena
S druge strane, Duško Marković je, svjedočeći pred Anketnim odborom Skupštine Crne Gore, otvoreno govorio o postojanju Sedme uprave. Ne samo da je potvrdio njeno postojanje, već je naveo konkretna imena osoba koje su činile njen sastav – među njima pokojni Raspopović, Slaviša Šćekić i, kako je rekao, vjerovatno Golubović. Opisao ju je kao kontraterorističku jedinicu, formalno vezanu za Ministarstvo unutrašnjih poslova. Ovakva izjava ne samo da demantuje Đukanovića, već i dodatno osnažuje tvrdnje o postojanju “parainstitucionalnih” struktura unutar sistema bezbjednosti.
Šta je zapravo Sedma uprava?
Naziv “Sedma uprava” u javnom i političkom diskursu često se povezuje s prikrivenim operacijama, neregistrovanim aktivnostima i djelovanjem izvan formalnih zakonskih okvira. Iako Marković tvrdi da je riječ o legalnoj kontraterorističkoj jedinici, nedostatak transparentne dokumentacije i institucionalne memorije u vezi s njenim postojanjem podgrijava sumnje o njenoj stvarnoj funkciji i mandatu.
Politički značaj kontradikcije
Kontradiktorne izjave Đukanovića i Markovića ne mogu se posmatrati kao puki nesporazum ili lapsus. One oslikavaju dublji problem: netransparentnost i politizaciju bezbjednosnih struktura u periodu vladavine Demokratske partije socijalista. Ukoliko je Sedma uprava zaista postojala i imala značajnu operativnu ulogu, a njeno postojanje se danas negira ili relativizuje, to baca sjenku na institucionalnu odgovornost tadašnjih lidera.
Zaključak
Slučaj Sedme uprave otkriva pukotine u narativu bivše vlasti o stabilnosti i zakonitosti državnih institucija. Javnost sada s pravom traži odgovore: ko je formirao Sedmu upravu, kojim je operacijama rukovodila, i zašto se o njenom postojanju decenijama ćutalo? Ove kontradikcije ne bi smjele ostati puka tema političkog prepucavanja – one zahtijevaju temeljitu institucionalnu istragu i suočavanje s nasljeđem jednog zatvorenog i često nevidljivog sistema moći.
