Piše: Goran Danilović
Počelo je sa Poşom, novim tepajućim nadimkom za Podgoricu. Ivan Vuković, dr i prof., kumovao je Glavnom gradu, a rječnik cg. jezika je propjevao novim izrazom od kojeg se srce nadme.
Ipak, ovo potonje „odrati“ nekako je ljubaznije, ljubavnije, ljupkije, staromodno, a opet, inovativno i laskavo. Laskati je, inače, od laskare.
Treba ga odrati je svakako futur i to naredbodavno-obećavajući. Ima tu nekog žara i tvorbe koja zagolica. Treba ga odrati je mitološko – militantna, a opet, milosna poluprijetnja; odrati za njegovo dobro, odrati kao grad ili državu, odrati iz milošte, odrati ne dranja radi nego sa stilom.
Spičanović bi odmah da j. majku i da ospe „rafal“ ali prof. dr Vuković je elegantniji i pipaviji u iskazima.
Na kraju, prof. dr je pozvao Željka Ivanovića i izvinio mu se. Željko je prihvatio jer pokazuje time širinu za novotarije u cg jeziku, a i nije odran niti mu je prijetio ko iz Srpskog sveta pa da se uznemiri.
Prof. pod dranjem ne podrazumijeva klanje nego operaciju skidanja, dermatološki poduhvat, kože i dokožice. To je, zapravo, jedna poučna javna kritika, prije svega argumentovana.
Đe si brate, što činiš
Jesi li odra danas koga
Evo ništa, a ti
Ja jednoga ali bezveze
Šta sve može da donese bogatstvo jezika. Brajko moj neodrani.
Bogu hvala da je profesora dr- aa Željko razumio. Nije lijepo što se korist kavački rečnik ali dešava se.
Dr Prof. je znao da omane i oko NATO, a ne u vezi sa jezikom.
Odrati ili ne odrati pitanje je sad.
Odrati nego što! Ka jarca ! Pa neka vreči koliko mu je volja 🙂