Dugogodišnji funkcioner Ministarstva unutrašnjih poslova i Upravi policije Milan Paunović pred Anketnim odborom je naveo da je pripremio informaciju oko ubistva nekadašnjeg savjetnika premijera Mila Đukanovića, Gorana Žugića, a to je uradio na četiri strane i tražio da to pročita sve javno.
„Žugić je bio čovjek od posebnog povjerenja predsjednika Đukanovića. Zbog posla kojim se bavio, organizovanjem i kontrolom transporta cigareta koji je bio „državni posao“ imao je dosta neprijatelja. Ovaj posao su radili i pojedinci koji su se otrgli kontroli. Uvjeren sam da je jedan od motiva njegiva povezanost sa poslom oko cigareta. Ako je Žugić radio, morao je biti obezbjeđen. Ako SDB ne zna ko ga je ubio, onda ne treba ni da postoji. Nije postojalo raspoloženje da se ovo ubistvo rasvijetli. Motive smo tražili u narušenim odnosima Žugića i Vukašina Maraša i Darkom Raspopovićem. To je Maraš stopirao. Pola godine nakon ubistva nisam više bio angažovan u CB, podnio sam ostavku. Nakon mog odlaska ne znam šta je sve preduzeto na rasvjetljavanju. Nakon mene je došao Ilija Asanović, na čelo CB iz SDB-a. Prilikom primopredaje dužnosti zahtijevao sam da im predam šta je sve urađeno ali za to nije bilo interesovanja od strane Asanovića. On nije htio da preuzme dvije informacije, koje smo prikupili u ovom djelu. Saznanja su za nas bila zabrinjavajuća. U cilju informisanja u CB su došli nenajavljeni, u nedjelju veče, pomoćnici Bošković i Marković i Maraš. Prilikom odlaska, zadnji koji se pozdravio šapatom mi je rekao riječi koje su za mene bile odlućujuće da odem. Odlučio sam da neću biti svjedok tog stanja, to nije moj svijet“, kazao je Paunović.
On je naveo da je poželio da ode daleko, navodeći da je bio „ošašavljen“, a potom su se u kratkom roku desila mnoga ubistva.
„Indikativno je da su sva ta lica ubijena oružjem koja su pripadala MUP-u. U kratkom periodu su ubijena četiri lica. U emisiji „Sjenke“, prema izjavi bivšeg načelnika Sekulovića, Mladen Klikovac je ubijen iz oružja koje je pripadalo Belom Raspopoviću. A Baja Sekulić iz oružja koje se može povezati sa generalom Neđom boškovićem, tada savjetnikom ministra Maraša. U dva navrata o tome smo referisali premijeru. Tim povodom, dva puta smo referisali predsjedniku države i premijera. Tim povodom, Milosav Sekulović i ja smo sačinili dvije informacije – 14. juna 2020. i 15. 9 2020. proveli tri noći do zore sa analitičarom CB Podgorica, a na osnovu hrpe dokumentacije operativaca. Poteškoće rasvjetljavanja ubistva Žugića – kompleksna ličnost i autonomnost komunikacije. Nepoznavanje njegovog sadržaja na reeksportu cigareta – dugovanja, potraživanja. Kontakti Žugića sa OKG. Ova lica su se bavila krijumčarenjem narkotika. Svi eksponirani kriminalci bili su saradnici službe. Sva kriminalna grupacija je komentarisala da je ovo ubistvo organizovala služba“, pročitao je pripremljeni dokument Paunović.
On je naveo da su pojedini pripadnici MUP-a, kako je rekao, predaleko otišli. Te da je sve što je pročitao zapravo izvodi iz informacija koje su sačini on i Milosva Sekulović.
„Đukanović je na tom sastanku, kod njega, govorio o poruci koja nam je upućena ovim ubistvom. Motivima – političkim i kriminalnim. Solidnom uporištu kriminala, da nije upoznat sa putovanjima Žugića u Republiku Srpsku. Zahtijevao da se istraga nastavi u dva pravca i konstatovao da ćemo imati veću šansu u rasvjetljavanju ako nije u pitanju politički motiv. O potrebi preduzimanja aktivnosti SDB o zaštiti eksponiranih lica na projektu Crne Gore, da se nastave aktivnosti u Crnoj Gori i RS, te da je Beograd van ovog. Da nema barijera, da se radi o domaćoj zavjeri, da su kriminalci nadjačali državu, te dema barijera u istrazi. Pročitao sam akcente iz izlaganja Đukanovića. Filip Vujanović je govorio o sprezi države i kriminala. O dilemi kako dalje, da li se o toga ima više štete od koristi…“, naveo je Paunović.
Pročitao je i da je plan rasvjetljavanja ubistva dat tada ministru, koji se nije saglasio sa dijelom planiranih mjera, te da SDB nije bila uključena u pomoć u rasvjetljavanju ovog zločina.
„Nijesu dostavili informacije o imenima pet lica mkoji su koristili mobilne telefone, a imali su intenzivnu komunikaciju u vrijeme ubistva. A svi ti brojevi su se vodili na L.B. svi znate o kome se radi, operativcu Službe državne bezbjednosti. Krajem 2000. uslijedile su smjene, a pretpostavio sam da će se to desiti, posebno nakon sastanaka sa premijerom i predsjednikom. I u tom smislu sam na izlasku sa sastanka, Vuku Boškoviću i Milisavu Sekuloviću, na ćošku zgrade Predsjedništva rekao: bilo mi je savršeno jasno svrha tog sastanka. Bio im je cilj da saznaju do čega smo došli. Nakon toga smo posmjenjivani. SDB je preuzelo aktivnosti oko ovog djela. Nije mi poznato da li su nastavljene aktivnosti, imam osjećaj da je predmet arhiviran da vrijeme učini svoje. Stekao sam utisak da usaglašeno djeluju MUP i SDB. Ali da nije baš to tako shvatio sam u predmetu ubistva Radovana Kovačevića ispred KBC-a. Kada je Maraš odobrio razgovor Belom Raspopoviću sa Branom Mićunovićem ali u ozvučenoj sobi. Tražio je da sačeka sat da se ozviči da bi vidio šta oni to pričaju. Ali nisu naivni, cijeli razgovor su obavili uho na uho. Nepovjerenje“, kazao je Paunović.
Plan oko rasvjetljavanja ubistva Gorana Žugića koji su tada, kako je pojasnio, napravili on i Sekulović su predali Vuku Boškoviću, koji je rekao da je plan dobar.
„Nakon doslaska kod njega to se sve razvodnjava. Negdje 14. septembra dobijam informaciju da je na prelazu Vraćenovići, jedno BIL lice iz Crne Gore sačekalo četiri lica iz Bileće. Među njima se ovdje pominju i plaćene ubice. Predao sam ovo Vuku Boškoviću, da se ovo preko SDB provjeri. Posebno je ovdje karakteristično jedno lice, karakterističnih nogu, koji mi je kasnije bio interesantan. Ovdje su dvije i informacije koje smo sačinili“, kazao je on pokazujući izvorne papire.
On je naveo da je pokušao posljednji put, 2005. godine kao načelnik Uprave granične policije, jer je tada nagoviješteno da će doći novi direktor.
„To je početak našeg zla… Pišem još jedno pismo Đukanoviću, gdje ih molim i kumim. Revoltiran, jer sam od 90. četiri puta smjenjivan. Negdje 2016. godine sam odlučio da vratim sva odlikovanja koja sam dobio u MUP-u. Žao mi je, ali život ide dalje. Bitno da ja osjećam unutrašnji mir“, zahvalio je Paunović.
Paunović je rekao da ne misli da je neophodno da dobije policijsku zaštitu, jer je nije tražio „ni tad ni sad“.
