Nije nikakva tajna da je davnašnja želja jednog broja sveštenstva i vjernika u Boki da se u ovom dijelu Mitropolije crnogorsko-primorske obnovi djelovanje Eparhije Bokokotorske. Jedan od najvećih zagovornika bio je jedan od najuglednijih i najuticajnijih sveštenika u Boki protojerej stavrofor Momčilo Krivokapić, koji je i bio posljednji namjesnik Bokokotorski. Njegova namjera nije bila da se obnavljanjem eparhije, čije je sjedište u istorijskim vremenima bilo u Herceg Novom i Kotoru, ona odvoji od Mitropolije crnogorsko -primorske SPC, već da bude u njenom sastavu kao što je to slučaj sa Eparhijom budimljansko –nikšićkom.
Svedok sam da je otac Momo govorio kako bi se obnavaljanjem ove Eparhije pojačalo dejstvo Mitropolije i SPC u Boki Kotorskoj, i da je mene uoči svakog mog intervjua sa blaženopočivšim mitropolitom Amfilohijem uvijek podsjećao da postavim to pitanje. Takođe, svjedok sam da je u jednom trenutku mitropolitu Amfilohiju predlagano kao prelazno rješenje – da se na Miholjsku prevlaku (sjedište gdje je iz Svete zemlje došao Sveti Sava i gdje se začela Srpska pravoslavna crkva) postavi vladika Metodije, tada proizveden u čin episkopa. Čak je povedena akcija sa uglednim građanima Boke Kotorske, posebno iz Grblja, da se za te potrebe izgradi kuća u kojoj bi boravio vladika, te da se za njegove potrebe nabavi i vozilo i vozač. Prisustvo episkopa u Boki bi ne samo bilo značajno za objedinavanje srpskog naroda i vjernika već bi se lakše vršio i pritisak na tadašnju vlast da se obnovi manastir na Miholjskoj prevlaci, kojim je upravljao u to vrijeme iguman Benedikt, a što je bila i velika želja blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, koji mi je u intervjuu uoči osvećenja podgoričkog Hrama rekao kako se „dogovorio sa Bogom da ga ne zove dok to ne obavi, zajedno sa obnavljanjem kapele na Lovćenu“.
Moram biti i iskren i priznati da je mitropolit Amfilohije na svako pominjanje obnavljanja Eparhije Bokokotrske bio negativno raspoložen, a što se može vidjeti iz njegovih intervjua koji su objavljeni u knjigama „Morački jasnovidac“ i „Hristos se rodi“. Svjedok sam, takođe, da je jedan broj sveštenstva i ljudi bliskih SPC u Crnoj Gori govorio kako je ta eparhija uspostavljena od strane Mletaka i Austrougarske sa ciljem da se smanji uticaj mitropolije sa Cetinja. Međutim,ta priča ima blijedo uporište, jer Boka tada nije ni bila u sastavu Crne Gore, a time i mitropolije, ali su bokeški Srbi bili dobro organizovani pa su na njihov pritisak i Mleci i Austrougari udovoljli njihovom zahtjevu. O njihovoj organizovanosti možda najbolje govori i podatak da je autrougarski car svojim dekretom dozvolio da se u školi na Kruševicama u upotrebu uvede ćirilica, a to znači i srpski jezik.
Takođe, u prilog dobro organizovanom djelovanju SPC u Boki govori i izgradnja više hramova, prije svega na Belavisti u Herceg Novom, ali i na poluostrvu Luštica. U prilog tome govore i podaci da je jedan broj bokeških Srba na razne načine pokušavao da izbjegne regrutaciju u austrougarsku vojsku, a da je po nalogu Pašića ondašnji načelnik novske Opštine Mirko Komnenović u Rusiji uspio da iz austrougarske vojske prevede oko 30.000 Slovena, među kojima je bilo dosta Bokelja, u redove ruske vojske a potom sa njima dođe i na Solunski front.
O vezi bokeljskih Srba sa Beogradom, a time i sa SPC, ilustruje i podatak da se Boka prva direktno priključila pozivu kralja Aleksandra za stvaranje Kraljevine SHS. Imajući te podatke u vidu očigledno je da danas neko želi da odvoji Boku od Mitropolije crnogorsko-primorske je najobičnije političko podmetanje, isto kao i pokušaj uvođenja zle krvi između dvojice Amfilohijevih đaka, mitropolita Joanikija i Metodija. Za to i pitanje da li uspostavljanjem Eparhije budimljansko-nikšićke ona odvojena o Mitropolije crnogorsko-primorske SPC? Zato i podsjećanje na ideju jednog od najuglednijih sveštenika u Mitropoliji oca Momčila Krivokapića se ne može svrstati u secesionističku ideju unutar naše crkve, posebno znajući da je otac Momo bio najveći protivnik pokušaja da se iz naziva Mitropolije izbaci SPC i da se žestoko suprostavljao ideji jednog broja sveštenika koji su bili zagovornici da je dovoljno reći Mitropolija crnogorsko-primorska Pravoslavne crkve.
Prisjećanja radi, nedavno je i Milo Đukanović spomenuo takav naziv u priči o njegovoj ideji da će on i DPS stvoriti tu crkvu. Dakle, obnavljanjem Eparhije bokokotorske ne znači ni jednog trenutka nikakvu secesiju unutar Mitropolije, jer bi ona bila njen sastavni dio, pa su uzalud podmetanja kukavičijih jaja nekih političara, medija, pa i nekih ljudi iz redova sveštenstva SPC.
Perica Đaković