Bivši premijer Srbije, tokom čijeg mandata je došlo do bombardovanja Savezne države, Nikola Šainović gostuje sjutra u emisiji sa Srpskom u centar koja se emituje na Srpskoj televiziji.
U insertu koji je objavila Srpska TV Šainović govori da on nosi teret pred rat, pred 98-me, tokom 98-me, tokom rata i posle rata.
„Imam saborce među herojima, među poginulima i među onima koji su izgubili porodice. To je jedna strašna sudbina. Davno mi je rekao jedan od partizanskih komandanata tamo iz Istočne Srbije, rekao mi je – Nikola ne dao ti Bog rata. Kad sam došao želio sam da kažem da nisam osuđen tako kako su me tužili, niti je Haški sud neki visoko pravedni sud, ali je rat donio velika zla“, kazao je Šainović u autorskoj emisiji Perice Đakovića.
Dodaje da je veliki broj naših ljudi činio sve za odbranu zemlje a simbol toga su heroji sa Košara ali i da su nažalost neki naši ljudi činili zločine i bacili Srbiji blato u lice od kog ne može da se pobjegne.
„Ne mogu da kažem ovi sa Košara su naši – a ovi drugi, čiji su oni? Neko i za njih mora da odgovara, nema zločina bez kazne. Je li palo na mene? Ja sam odgovarao i podnio taj teret. A kada danas govorimo o tim pregovorima, ja imam cjelinu te drame u vidu a kao što sam tada rekao, taj ću teret da nosim dok sam živ“, kazao je Šainović.
Prisjećajući se na agresiju koju nam nisu dali da izbjegnemo Šainović se prisjeća stava bivšeg predsjednika SAD-a Bila Klintona koji je kazao da to bombardovanje više ne zavisi od bilo kog iz Srbije već je to pitanje kredibiliteta NATO-a, SAD-a i njihovog predsjednika.
„On je ironično rekao da to što smo dali Miloševiću, ne bi ni on potpisao. Kad su rekli da ovaj papir mora da se prihvati da ne može ni zarez da se promijeni. Kada je Milošević pitao – šta je njihova prijetnja, Černomidin je rekao – Slobodane, ako ovo ne prihvatite, poravnaću vas kao ovaj sto. Amerika ima trostruku prijetnju. Prva je politička prijetnja u smislu priznanje nezavisnog Kosova. Nećeš? Vojna prijetnja i vojna intervencija. Nećeš? Vezaću ti ruke i sprovešću te u Hag. Na našem primjeru se sve to i sprovelo“, kazao je Šainović.
Sjetio se 11 godina koliko je proveo u haškom zatvoru i kazao da je tamo veliki problem vrijeme.
„Pokušaj da se skoncentrišeš da ignorišeš vrijeme. To ne znači ništa. Niti ja negdje idem, niti neko dolazi, nebitno je li 9 ujutru ili 9 uveče. Ručak, večera, to je neka hrana, nije važno. Nije važno je li srijeda ili petak. Kakve veze ima? Izolovani ste. Nešto mora da bude važno – ponedjeljkom dobijamo potrebštine, sredstva za higijenu, kisjelu vodu, neko naruči cigarete. To je dan kada se nešto desi. Zato ga proglašavam za dan. Mjesec onda ima četiri dana, godina ima 52 dana. Tako je tamo. Tako pokušavam da ignorišući to vrijeme ne mjerim kad će da prođe. To nije samo prolazak vremena, ja mjeru vremena znam tek u 11 godini u Hagu. Uopšte nisam znao šta me čeka“, kazao je Šainović za Srpsku.
