Izjava predsjednika Odbora direktora Regionalnog vodovoda, Zorana Lakušića, kojom saopštava da tokom svog angažmana u toj instituciji nije koristio nijednu od formalnih privilegija koje su mu pripadale po funkciji, ostala je neprimjećena od strane medija i javnosti. A upravo ta izjava predstavlja rijedak primjer moralne vertikale u sistemu u kojem su zloupotrebe službenog položaja, lični interes i osionost, nažalost, postali gotovo normalna pojava.
Dok su brojne funkcije u javnom sektoru svedene na pozicije sa kojih se crpi lična korist, kroz dnevnice, službene telefone, luksuzne automobile, pa čak i direktne ugradnje — Zoran Lakušić svojim postupaem šalje jasnu poruku: čast, odgovornost i javni interes moraju stajati iznad ličnog komfora. Platiti vlastite račune, ne koristiti dnevnice i reprezentaciju, ne biti član raznih komisija i ne učestvovati u raspodjeli javnog novca, predstavlja čin koji u današnjoj stvarnosti zvuči kao iz nekog drugog vremena, kao podsjećanje da još uvijek postoji stari sistem vrijednosti u kojem je funkcija obaveza, a ne sredstvo za sticanje lične koristi.
Takav stav ne smije ostati zanemaren. Naprotiv, treba ga afirmisati kao svijetli primjer i uzor svima onima koji obavljaju ili streme obavljanju javnih dužnosti. Ljudi poput Lakušića podsjećaju nas da se povjerenje građana ne stiče marketinškim parolama, već ličnim primjerom. Javna funkcija nije statusni simbol, već odgovornost.
Ako se želimo vratiti suštini, a to je posvećenost javnom dobru, a ne privatnim interesima, onda ovakvi ljudi i njihovi stavovi moraju postati pravilo, a ne izuzetak. Gospodin Lakušić nije rekao ništa revolucionarno. On je samo odlučio da živi vrijednosti koje mnogi danas samo deklarativno spominju, ali ne primjenjuju.
Kada bi ovakvo postupanje postalo pravilo, građani bi prestali da na institucije gledaju sa sumnjom. I upravo zato, ovakve izjave ne smiju proći ispod radara. One su podsjećanje na to kakvo društvo možemo postati ako vrlinu ponovo postavimo u središte javnog života.
