Miško, Željko, koncern Vijesti, preko Jakova, Duška i Alekse hoće na vlast sjesti!

Koncern „Vijesti“ ili poznata „Druga familija“ prethodnih mjeseci na čelu sa svojim vlasnikom Željkom Ivanovićem i njegovim najbližim saradnicima „zasukala“ je rukave i vaskolikoj crnogorskoj javnosti predstavila ne jednu – već dvije nove političke partije.

Konkretno, na djelu je formiranje jakog centralističkog bloka koji, iako je imao dovoljnu većinu za formiranje vlasti zajedno sa manjinama, ipak nije realizovan imavši u vidu aktuelni sukob PES-a i URE. Stoga, koncern Vijesti neće ništa više da prepusti slučaju već će se fokusirati na stvaranje ne jedne već dvije političke priče a koje bi zajedno sa ostalim „centralnim“ partijama mogle da čine jaku većinu u Crnoj Gori.

A sa jakom „građanističkom pričom“ u Crnoj Gori naravno dolazi i do jačanja takvih struktura u Srbiji, a koje su oličene u drugosrbijanskom lideru Draganu Đilasu i njegovim partnerima kojima je politički oponent aktuelni režim u Srbiji na čelu sa Aleksandrom Vučićem.

Sve ovo proizilazi iz rada ovog lista u prethodnom periodu kako na lokalnom tako i na državnom nivou. Izlaskom predsjednika države Jakova Milatovića iz PES-a ali i izlaskom bivšeg premijera Duška Markovića iz DPS-a, otvorio se prostor koncernu koji je u stvarnom vlasništvu Dragana Šolaka, dobrog prijatelja opoziconog lidera u Srbji, Dragana Đilasa, da krenu u avanturu kreiranja novih političkih partija kako bi mogli da ostvare kakav takav uticaj u političkom životu Crne Gore, naročito imavši u vidu da su im svi prethodni politički projekti propali.

Podsjetimo javnost da su upravo projekti Vijesti i Željka Ivanovića bili Pozitivna Crna Gora na čelu sa Darkom Pajovićem koji je u ključnom momentu pružio slamku spasa Milu Đukanoviću, kada mu je isto i trebalo. Nakon kraha ove partije kojoj su građani nakon šurovanja sa DPS-om u potpunosti okrenuli leđa, Vijesti su bile te koje su svoje političko djelovanje usmjerili ka URI, odnosno tadašnjoj koaliciji Ključ, pokušavajući da dobiju svoju „prođu“ u Parlamentu. Ipak, i to je prošlo neslavno jer se bivši premijer Dritan Abazović okrenuo od njih potpisavši Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom.

S tim u vezi, Željko Ivanović i ekipa su se našli u velikom problemu ne znajući kako da ostvare željeni politički uticaj u Crnoj Gori, naročito nakon što im je i lider PES-a Milojko Spajić okrenuo leđa dolaskom na premijersku funkciju.

Njihove karte su dakle bile jasne – igraće se na Demokrate, koji su im politički saveznici u stavljanju šape na javni servis, ali i šurovanje sa partijama u osnivanju Duška Markovića i Jakova Milatovića. Je li uopšte potrebno podsjećati da je upravo koncern Vijesti bio taj koji je tokom protesta Odupri se, bio taj koji je javnosti Crne Gore plasirao priču o „zdravom krilu DPS-a“ imavši snove da crna kutija te partije, bivši bezbjednjak, ali i premijer koji je tokom litija želio da otvara granice za blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija i oca Mijajla Backovića, Duško Marković, bude i novi crnogorski lider? Serijom afirmativnih tekstova je Željko Ivanović pokušao da sruši DPS iznutra, a Markovića je predstavljao kao uzornog demokratu i velikog lidera Crne Gore nakon Mila. Međutim, koliko je to bila popularna opcija, najbolje su rekli građani na izborima jer su isti oni poslali Duška Markovića u prošlost, a nedugo potom i Mila Đukanovića.

Ali kao u svakom tranzicionom periodu, ne može sve proći bez turbulencija. Upravo ovaj koncern sada želi da iskoristi taj prostor, napravi razdor u DPS-u koji je, makar po pisanju medija i izjavama političara, ogrezao u kriminalu i korupciji, a Duško Marković bi možda bio „prava crnogorska priča“ po mjeri Željka Ivanovića.

A kako bi on to mogao da uradi bez nekih političkih saradnika? Itekako je jasno da sadašnja konstelacija parlamenta ne bi baš blago gledala na Markovićevo formiranje stranke. Upravo zato je potreban još jedan jak politički subjekt u nastajanju, navodni najpopularniji političar u Crnoj Gori, predsjednik države odmetnuti Jakov Milatović. Predsjednik se, sudeći po javnim nastupima, konstantno hvali kako je on bio taj koji je zadao finalni udarac Milu Đukanoviću (iako konstantno prenebregava činjenicu da bi u tom političkom momentu Đukanovića mogla da pobijedi i moračka pastrmka da je bila kandidat), a takođe i zaboravlja da su glasovi srpskog naroda Crne Gore bili ključni za njegov dolazak na predsjedničku fotelju.

Milatoviću to očito nije mnogo značilo te je on bio prvi koji je istom tom srpskom narodu okrenuo leđa i, kao što se moglo vidjeti na jednom od „evroatlantskih samita“, počeo da se druži sa Rankom Krivokapićem, Milicom Pejanović Đurišić i Savom Kenterom, čime postaje jasno „u kom grmu leži zec“. Interesantno, i Kentera je najavio mogućnost političkog djelovanja, da li po pitanju formiranja političke stranke ili možda učlanjenja u neku novu „evropsku reformsku snagu“. I Milica Pejanović Đurišić, vječiti kandidat za predsjednicu DPS-a, mogla bi svoje mjesto eventualno naći u ovoj novoj političkoj struji, a po pisanju medija, gotovo je definitivino da bi i bivša ministarka nauke Sanja Damjanović bila ta koja bi bila član stranke, zajedno sa Filipom Vujanovićem.

Stoga, ukoliko se sve to „spakuje“ sa Demokratskom Crnom Gorom koja inače nikad u svom političkom djelovanju nije imala probleme sa Vijestima, dobija se jedan jak temelj ublaženih suverenističkih stranaka koje bi predstavljale novu vlast u Crnoj Gori a gdje bi Druga familija faktički svojom šapom poklopila Crnu Goru, što u saradnji sa svojim drugosrbijanskim drugarima može dovesti do kreiranja jake baze i za potencijalno rušenje aktuelnog režima u Srbiji.

S tim u vezi, građanima se već predstavila priča kako je Milatović „veliki demokrata“ koji bi u svojoj stranci primio sve, a poznato je i da se „šuškalo“ da su i bivši ministri iz 43. Vlade a koji su napustili Socijalističku narodnu partiju potencijalni dio te velike drugofamilijaške priče koja se građanima Crne Gore pokušava nametnuti. Oni bi faktički bili „srpska so“ koja bi objedinila sve narode Crne Gore i stvorila jaku koaliciju koja bi u prošlost poslala sve one koji bi se usudili i da pokušaju da Vijestima ikad okrenu leđa.

Međutim, ukoliko bi građanima Crne Gore bila servirana takva priča okupljena oko Duška Markovića, Jakova Milatovića i Alekse Bečića, i da bi to za građane Crne Gore bio spasonosni model za državu ogrezlu u kriminalu i korupciji, onda se sa sigurnošću može reći da takvoj Crnoj Gori, zaista spasa nema