Miloš Radinović je odustao od predloga Milana Kneževića, predsjednika Demokratske narodne partije, da kao nestranačka ličnost, bude kandidat za ambasadora Cme Gore u Moskvi.
Njegovo pismo Kneževiću prenosimo u cjelosti:
„Poštovani gospodine Kneževiću, sa velikim zadovoljstvom i zahvalnošću na ukazanoj časti, prihvatio sam Vaš, i predlog Vaše partije da, kao nestranačka ličnost, budem kandidat za ambasadora Crne Gore u Moskvi. Koliko sam obaviješten procedura po kojoj se donosi rješenje o imenovanju je u toku i nalazi se u odgovarajućim državnim institucijama.
Kao sin Crne Gore u kojoj sam rođen, proveo djetinjstvo, čija imena nose moje troje djece, u kojoj su mnogovjekovni korijeni moje porodice, uža i šira rodbina i grobovi predaka, a obzirom da sam završio diplomatiju na državnom univerzitetu u Rusiji u kojoj već dugo živim sa porodicom, prihvatajući Vaš predlog vodio sam se, prije svega, željom da u okviru svojih mogućnosti, sa mjesta ambasadora pomognem procesima normalizacije crnogorsko-ruskih odnosa. A oni su u ovom trenutku, na žalost, veoma ozbiljno poljuljani. Uvjeren sam, prije svega, na štetu Cme Gore.
Budući da sam u posjedu informacija, da moje moguće imenovanje za amasadora izaziva i razne negativne opservacije pa i pogrešna tumačenja o namjerama, moguće i politička raznoglasja, obzirom na osjetljivost teme i vremena u kome živimo, a naročito imajući u vidu stepen zavistnosti za donošenja ovakvih rješenja i od adresa koje imaju ozbiljan uticaj na Crnu Goru – obavještavam Vas da odustajem od dalje procedure po imenovanju za ambasadora Crne Gore u Rusiji.
Obzirom na mnoge činjenice utisak je da uloga ambasadora u Moskvi može i dalje ostati svedena na puku formalnost i „stražarenje vrata“ ambasade, što ni u kakvoj formi ne odgovora ni mojoj životnoj poziciji, ni mom shvatanju rada, bilo koje, a naročito ne ambasade Cme Gore u Rusiji.
Poštovani gospodine Kneževiću , želim da Vam se još jednom zahvalim na najboljim namjerama, na ukazanoj časti i povjerenju, kao i Predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću na nedavnom susretu u kome sam imao mogućnost da u otvorenom razgovoru iznesem svoj stav o stanju crnogorsko-ruskih odnosa.
Kao neko ko je vaspitan u duhu ljubavi, tradicije i patriotizma prema našoj Crnoj Gori, bio sam uvjeren da i moja ljubav prema Rusiji, a koju, siguran sam, dijelim sa većinom građana Crne Gore, ne treba da bude smetnja imenovanju na mjesto ambasadora u Moskvi. Naročito u vrijeme porušenih mostova među našim državama. Ako sam grešan u takvom stavu neka mi oproste svi koji će čitati ovo pismo. Izgleda da sam se prevario: to je više mana nego preporuka.
Budućem ambasadoru Crne Gore u Moskvi, ko god da to bude, želim uspješan rad i svako dobro, u nadi da će biti dostojan onih vjekova koji su most bratstva među našim narodima sagradili davno do nas. Jer svako drugo stanje osim bratskog u odnosima izmedu Crne Gore i Rusije je neprirodno i kratkotrajno, kakvim god obećanjima, „zlatom i brilijantima“ bili posuti kolektivni putevi i pravci kojima se krećemo!
U svakom slučaju hoću da Vas u uvjerim da će u meni i mojoj porodici, u okvirima naših mogućnosti, Crna Gora , kao i do sada, imati jednu svoju malu, skromnu, toplu adresu u Ruskoj Federaciji, čija će vrata uvijek biti otvorena za svaku dobru inicijativu, dobre misli i djela koja dolaze iz naše rodne grude.
Sa nadom u bolja vremena, uz najljepše želje za Vas, Vašu porodicu i našu Crnu Goru još jednom Vam se zahvaljujem i šaljem najtoplije pozdrave iz bratske Rusije! Živjela Crna Gora!“
Miloše mnogo toga je upropašćeno ali pravi ljudi to postave na svoje mjesto ako imaju podršku. Zato mislim da si trebao pokušati jer vidim da ispravno sagledavaš situaciju! Eventualni izostanak podrške ka normalizaciji odnosa ne bi bio tvoja sramota već evrostlantista kod kuće. Sluge niko ne cijeni-to bi morali znati! Kad odrade posao, jednostavno se odbace kao i svako drugo smeće!
Nema podrsku, to je jasno iz njegovog pisma. Oni, koji su trebali, nijesu se oglasili u vezi sa teroristickim aktom u Moskvi. Doci ce vrijeme kad ce moliti Rusiju za bolje odnose, ali tada ce biti kasno. Sluge ce zamijeniti neki novi ljudi i tada ce se CG vratiti sebi i svojoj savjesti. Tuguj kad Rusija tuguje, raduj se kad se Rusija raduje. To je nasa obaveza.