Saopštenje prenosimo integralno
GRČKA JE U PERIODU 2010-2018 OTPUSTILA 20% ZAPOSLENIH U JAVNOM SEKTORU!! PAF-PAF
Crna Gora ubrzano ide ka obaveznom programu štednje što podrazumijeva i rezove i smanjenje zaposlenih u javnom sektoru. Nakon 30 godina partijskig zaposljavanja i gomilanja parazitske administracije i stalnog rasta troskova za zarade indruge prinadleznosti , nove blasti su , nakon 2020 , jos agresivnije povecavale broj partijskih uhljeba u javnom sektoru.
- godina: Ukupan broj zaposlenih u javnom sektoru i javnim preduzećima procjenjuje se na oko 60.000-62.000.
- godina (do novembra): Ukupan broj zaposlenih u javnom sektoru i javnim preduzećima iznosi oko 77.000-79.000 ili povecanje za 25% , što je frapantna činjenica.
Javni sektor ne uključuje privremene ugovore ili angažovane po osnovu ugovora o djelu (procjene: dodatnih 5.000-10.000), niti državna preduzeća sa većinskim udjelom. Ukupno, javni sektor čini blizu 30% zaposlenosti u 2025., što opterećuje budžet (preko 700 miliona eura za plate 2025.).
Procjena je da je broj zaposlenih u javnom sektoru , šire posmatrano, za 5 godina uvećan za 25-30.000 novo zaposlenih partijskih uhljeba, ( sa honorarcima) sto dodatno gura Crnu Goru u krizu likvidnosti i dužničku krizu.
Svaki program stednje podrazumijeva cetiri kljucne komponente:
- Smanjenje zarada i penzija
- Smanjenje broja zaposlenih u javnom sektoru
- Povecanje poreza
- Privatizaciju najvrijednijih dijelova drzavne imovine
Tokom grčke finansijske krize (2010-2018), javni sektor je doživio značajne rezove u okviru sporazuma s međunarodnim povjeriocima EU, ECB, IMF). Otpustili su se zaposleni kroz programe poput „mobility scheme“ (privremeno prebacivanje u rezervu prije otpuštanja), prijevremeno penzionisanje i neobnavljanja ugovora. Ukupan pad broja zaposlenih nije samo rezultat otpuštanja, već i prirodnih odlazaka (penzionisanja) , ograničenog zapošljavanja i otkazivanja privremenih ugovora.
Ukupan pad broja zaposlenih: Između 2010. i 2017. godine, broj zaposlenih u javnom sektoru (uključujući stalne i privremene) smanjen je za oko 126.000 (s 793.000 na 667.000). Do 2018. godine, pad je nastavljen, ali s blagim oporavkom u privremenim ugovorima, pa se procjenjuje ukupno na 130.000-150.000 u tom razdoblju.
Ciljani broj otpuštenih kroz mobility scheme bio je 25.000 do kraja 2014., s oko 15.000 eliminisanih do 2012. (uključujući prijevremena penzionisanja i rezerve). Stvarni broj prisilnih otpuštanja bio je niži (oko 2.000-3.000 godišnje), jer je većina smanjenja došla od penzionisanja (npr. 7.467 dobrovoljnih odlazaka 2011.) i neobnavljanja ugovora (preko 100.000 privremenih do 2012.).
Prema sporazumima, ciljano je smanjiti javni sektor za 150.000 radnih mjesta od 2010. do 2015., što je akoro u cjeloati ostvareno do 2018.
Ukupni pad zaposlenosti u javnom sektoru bio je oko 150.000, ili za 20% ukupno zaposlenih, što je glavni pokazatelj rezova. Ovi rezovi su dio šireg programa štednje, koji je doveo do pada plata za 14-35% i povećane nezaposlenosti.
Ova Vlada je svojim raskalašnim ponašanjem prema novcu poreskih obveznika započela euforiju zidanja neproduktivnih troskova budžeta kroz porast svihbstavli koji se , šire posmatrano, mogu tretirati kao licna potrosnja ( reprezentacija, putni troškovi, dnevnice, troskovi telekomunikacije, honorari po ugovoru na djelo, nadoknade za ucesce u radnim grupama, komisijama, troskovi goriva, telekomunikacija, kupovine automobila i sl) Kraj ovom orgijanju i bahaćenju na teret sve siromasnijeg i zaduzenijeg poreskog obveznika je blizu. Cak je i sama Vlada svjesna da ce bez radikalnih rezova na strani javne potrosnje, kriza likvidnosti ekslairati u duznicku krizu i na kraju u bankrot javnih finansija, pa se vec obratila MMF za pomoc u pogledu fiskalne konsolidacije i prilagodjavanja , sto je drugo ime za program stednje i radikalnih rezova.