Saopštenje prenosimo integralno
Stanovnici Šula su zibotnono ugoženi i moraju pokrenuti krivicne i parnicne postupke protiv vlasnika rudnika !!! Iznijeli su najmanje 500 mil EUR profita iz Crne Gore, a ostavili otrove i posijali smrt po Sulima!!
Površinski kop olova i cinka „Gradir Montenegro“ otvoren je 2010. godine. Tom
prilikom je tadašnji predsjednik Vlade Crne Gore, Milo Đukanović, koji je i zvanično
otvorio rudnik, izjavio da će Crna Gora godišnje prihodovati oko 40 miliona američkih
dolara.
Kasnije će se, međutim, ispostaviti da se primarni prihod ove kompanije nije
ogledao u prihodima države, već u prihodima DPS-a. To je naročito postalo očigledno
tokom afere „Snimak“, kada je jedan zaposleni podnio krivičnu prijavu Osnovnom
državnom tužilaštvu u Pljevljima protiv Rajka Kovačevića, tadašnjeg poslovođe u
rudniku, zbog krivičnog djela povrede prava pri glasanju.
Kovačević je tada, može se reći, postao prvi vjesnik, visibaba bahatosti i
bezobzirnosti, hvaleći se svojim šerifskim nastupom da mu je „stigao spisak iz Nikšića“ i
da mora da postupi po naređenju. Na „šeretski“ način savjetovao je da za one koji nisu
za DPS u rudniku neće biti mjesta, te da se, umjesto toga, mogu baviti uvozom prasadi
iz Mrčajevaca.
Ovo se može okarakterisati kao jedan od najvećih moralnih i ljudskih
„akcidenata“ u ovom rudniku. Ipak, pokazalo se da on predstavlja tek uvod u
dugogodišnji niz zloupotreba, bezakonja i potpune neodgovornosti. Kao što je to kod
nas često slučaj, sve je kasnije zataškano; narod je ćutao, podrška kolega je izostala, a
kolektivna lobotomija uzela maha.
Od moralnog „akcidenta“ iz 2012. godine došlo se do čitavog niza ekoloških
incidenata koji su se u međuvremenu ponavljali, često bez ikakvih sankcija ili
odgovornosti, sve do velikog ekološkog „akcidenta“
, odnosno prave ekološke katastrofe
iz 2025. godine. Upotreba termina „akcident“ u ovom kontekstu djeluje krajnje
eufemistički, jer se posljedice ovakvog događaja mogu opisati isključivo terminom
KATASTROFA.
Naime, rudnik je godinama unazad, prouzrokovao više ozbiljnih ekoloških
incidenata. Ti incidenti nisu izolovani slučajevi, već posljedica sistemskog nemara i
odsustva kontrole. Za potrebe formiranja jalovišta izvršena je „gola sječa“ šume na
izuzetno velikoj površini, usljed čega je formirano jalovišno jezero, koje danas
predstavlja trajnu ekološku prijetnju.
Posebno je indikativno to što se do danas ne zna ko je i na osnovu kojih stručnih
i zakonskih kriterijuma dao dozvolu za ovakav tip jalovišta, kao ni da li je prilikom
projektovanja bila razmatrana savremenija i bezbjednija tehnologija odlaganjajalovišnog materijala, poput sušenja i presovanja otpada, umjesto njegovog odlaganja u
tečnom obliku.
Bilo kako bilo, ove godine dogodila se, prema navodima profesora Prirodno-
matematičkog fakulteta Danila Mrdaka, najveća ekološka katastrofa u Crnoj Gori, koju
država, po svemu sudeći, pokušava da zataška. Ekološki incident prijavili su 23. juna
ribočuvari SRK „Lipljen“, koji gazduje ribolovnim vodama.
Međutim, kada je tačno došlo do pucanja jalovišta ne može se sa sigurnošću
utvrditi, jer postoje ozbiljne indicije da je rukovodstvo kompanije „Gradir Montenegro“
pokušalo da prikrije ovaj događaj, zbog čega se o svemu ćutalo danima.
Ovdje zaista „ljudsko zapire poznanje“
. Potpuno je nevjerovatno da se
rukovodstvo kompanije, ali ni nadležne državne institucije, nisu oglasile istog dana niti
upozorile lokalno stanovništvo na pucanje jalovišta, posebno imajući u vidu da je ovaj
incident poprimio i prekogranični karakter.
Iz krajnje šturih i neuvjerljivih saopštenja javnost je obaviještena da je došlo do
pucanja debele PVC folije na dnu jalovišta usljed slijeganja terena, te da je kompletna
voda iz jalovišta, sa potencijalno toksičnim sadržajem, otišla u podzemlje, a zatim
putem izvora na obalama rijeke Ćehotine dospjela u samu rijeku.
Ovakav razvoj događaja izazvao je ogromno uznemirenje lokalnog stanovništva,
koje je s pravom zahtijevalo hitne i konkretne reakcije nadležnih organa, naročito kada
je u pitanju bezbjednost vode za piće. Zbog izrazito komplikovanog sistema podzemnih
voda, postoji realna opasnost da su sve podzemne vode koje se nalaze ispod nivoa
jalovišta potencijalno ugrožene i kontaminirane. Na oglasnoj tabli mjesne zajednice
objavljeno je obavještenje da voda sa pojedinih izvora nije bezbjedna za piće, što
dodatno potvrđuje težinu situacije.
Uprkos svemu navedenom, građani do dana današnjeg nisu dobili zvaničnu,
jasnu i nedvosmislenu informaciju od nadležnih državnih institucija da li je voda
bezbjedna za piće ili ne. Ovakva institucionalna tišina predstavlja dodatni vid
neodgovornosti i direktno ugrožava zdravlje stanovništva.
Na digitalnoj platformi Čuvaj.me pokrenut je slučaj pod nazivom „Ekološka
katastrofa u rudniku olova i cinka „Šuplja stijena“, u kojem su pobrojane sve dosadašnje
aktivnosti Agencije za zaštitu životne sredine, inspektora za vode, ekološkog inspektora
i ostalih nadležnih organa (https://www.cuvaj.me/tickets/a43be084-8dcd-4a9f-90b7-
d2811d83cf52).
Mještani su o svemu upoznali i ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede,
Vladimira Jokovića, koji se, prema ovom slučaju odnosi krajnje nezainteresovano.Posebno je indikativan zaključak institucija u kojem se navodi da je kompletna
dokumentacija, nakon dobijanja nalaza Centra za ekotoksikološka ispitivanja,
proslijeđena Osnovnom sudu u Pljevljima na dalje postupanje. Ako je „sve bilo u redu“,
ostaje potpuno nejasno zašto je dokumentacija upućena Sudu, zašto Sud nije pokrenuo
postupak i zašto nadležni tužilac do danas nije reagovao.
Sve ovo ukazuje na dubok institucionalni krah, selektivnu primjenu zakona i
ozbiljnu sumnju u korupciju pravosudnih i tužilačkih organa.
Na kraju, posebno je važno naglasiti i činjenicu da Opština Pljevlja redovno ubira
ekološku taksu, ali se istovremeno u Mjesnoj zajednici Šula ne ulaže apsolutno ništa.
Građani s pravom postavljaju pitanje: gdje završava taj novac i čemu služi ekološka
taksa, ako se upravo u najugroženijim sredinama ne ulaže ni minimum sredstava za
zaštitu zdravlja ljudi i životne sredine?
Stanovnici Šula su zibotno ugoženi i moraju pokrenuti krivicne i parnicne postupke protiv vlasnika rudnika u Crnoj Gori, a jos bolje u Poljskoj , zbog mnogo strozijih ekoloskih zakona !!! Iznijemi su najmanje 500 mil EUR profita iz Crne Gore, a ostavili otrove i posijali smrt po Sulima!!
Pozivam Predsjednika opstine Pljevlja Vranesa da primi predatavnike Šula i da odmah pokrene pravne, institucionalne i politicke aktivnoati prema Premijeru Spajicu i direktoru Agencije za zastitu zivotne sredine da zaustave ekocid u Sulima i zaustave besprizornu ekaloataciju prirodnih bogastava pljevaljskog kraja i razaranje zivotne sredine i zdravlja stanovnika Šula.