Političko preletavanje sve je prisutnije na političkoj sceni Crne Gore. Više i nije novost kada neko napusti svoju partiju, pri čemu zadrži sve privilegije koje je dobio od političkog subjekta kome je pripadao i onda „navodno“ završi kao nezavisni političar. Zaista ne znam šta znači to „nezavisni političar“ na crnogorskoj političkoj sceni, koja sve više liči na veliki golubarnik sa više kaveza iz koga golubovi preleću iz jednog u drugi noseći svoje „stečene“ i ničim izazvane, pardon zaslužene, privilegije a ono se zove mandat. Teško mi se prisjetiti svih takvih primjera koji su samo u okviru postojanja 44. Vlade i ovog saziva parlamenta to učinili.
Ako me sjećanje dobro služi, prvo su iz Pokreta Evropa sad jato napustile dvije poslanice, Jevrosima Pejović i Radinka Ćinćur, bilo je to još 2023. godine, a razlog je bio njihovo neslaganje sa sastavom 44 Vlade njihovog do tada lidera Milojka Spajića. One su osnovale poseban klub, kome su se priključili Vladimir Dobričanin, bio i ostao član Ujedinjene Crne Gore, dakle nije mijenjao jato, i Ilir Ćapuni. Pravu medijsku i političku buru bilo je napuštanje Demokratske partije socijalista od strane Nikole Janovića, koji je skoro dvije godine najavljivao svoj razlaz sa politikom partije da bi to uradio 2025. godine; početkom 2026. godine u vrijeme kada se njegova partija, DNP Milana Kneževića žestoko usprotivila potezima glavnog grada i vlade oko izgradnje kolektora partiju je napustio Dragan Bojović zadržavajući svoj poslanički mandat i sve što je uz njega stekao u radu u Skupštini i njenim odborima.
Mora se priznati da je ovaj politički razlaz prošao u najvećoj medijskoj tišini. A posljednje napuštanje svoga jata desilo se 6. marta kada je Miodrag Leković, zbog izglasavanja zakona o MUP-u, napustio PES, zadržavajući naravno svoj poslanički mandat, ali se odrekao svih drugih članstava u odborima u kojima je bio, mora se priznati, udarna pesnica. Ovaj posljednji, do ovog trenutka, prelaz u redove „nezavisnih“ poslanika stvorio je možda najveću medijsku prašinu, jer su gospodina Lekovića, inače bivšeg neobičnog policajca, mnogi dovodili u vezu sa DPS-om. Zato će biti interesantno vidjeti da li će, i kako će se on u parlametu ponašati i čije će stavove zastupati.
Običan narod, u svom žargonu ovakve slučajeve i poteze, te političare naziva „preletači“! Ne znam da li je to pravi i ispravan termin, ali ako ga narod tako krsti onda mu treba vjerovati jer sva mudrost kažu počiva u narodu. Ovo su samo slučajevi u crnogorskoj Skupštini, kažu najvećoj instituciji, ali kako gledamo stvari koje teku i koje se tamo dešavaju ne bi se moglo reći.
Ali to ostavimo sada po strani. Da li će biti još ovakvih slučajeva, vjerujem da hoće jer je u političkim partijama, posebno u vodećoj u okviru parlamentarne većine sve više varnica i razilaženja u stavovima i sve manje slijepo poslušnih u odnosu na poteze koje povlači njihov lider. I u Bošnjačkoj stranci, ako je suditi po kuloarskim pričama, stvari nisu idealne, već duže se ne popunjava jedno upražnjeno mjesto u parlamentu. Ako pogledamo stanje u parlamentu trzavica je bilo u redovima većeg broja „velikih“ partija, izuzev u Novoj srpskoj demokratiji gdje kako stvari stoje lider tog političkog subekta i predsjednik parlamenta čvrsto drži konce u svojim rukama.
Da ne zaboravim da do trzavica nije došlo ni kod Demokrata iako su oni često na udaru zbog resora koji drže a oko koga je ponajviše polemika u posljednje vrijeme, a to je bezbjednosni sektor. Što se pak opozicione URE tiče oni su uspješno u hodu zamjenili svoja dva poslanika, izbjegavši pri tome sve moguće političke ćakule. Da ne zaboravim da spomenem i još jedno raslojavanje u SNP-u, nekada jedne od dvije vodeće crnogorske partije ili „matice“ najvećeg broja sada prisutnih političkih subekata na sceni, koju je zbog razlaza u samom vrhu napustio drugi čovjek Dragoslav Šćekić formirajući po uzoru na prethodinke novu političku partiju.
Dakle, preletačevića je bilo uvijek i biće ih tu dileme nema, a što se naslova tiče on je nekako iz one narodne pjesme, mada Crnogorci kada su u pitanju ptice koje lete i najviše vole „sokolove“, a neki kažu da ove političke liče pomalo, da se niko ne uvrijedi, i na vrane. Ali pustimo ptice na miru, uživajmo u njhovoj pjesmi i letu koji može biti na čuvenom našem putu ka EU u koji se svi kunu kao nekada 80-tih kada smo pjevali „druže Tito mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo“. E, sad oni koji su tada bili najglasniji izabraše i onu narodnu pjesmu o „putiću na dve strane“.
Perica Đaković