Milo Đukanović je tokom svoje dugogodišnje vladavine Crnom Gorom pokazao izuzetnu sposobnost strateškog planiranja, ne samo u političkom smislu, već i u stvaranju struktura koje će dugoročno obezbijediti njegov uticaj, čak i nakon formalnog pada režima. Otvaranjem privatnog Univerziteta Donja Goricia, Đukanović je na suptilan, ali veoma efikasan način započeo proces formiranja novih generacija lidera i stručnjaka koji će služiti njegovim interesima i produžiti političku hegemoniju.- rekao je Lakušić
Ovaj univerzitet nije bio samo obrazovna institucija. On je predstavljao inkubator za političke lojaliste, mjesto gdje su mladi ljudi usvajali ideje, principe i vrijednosti u skladu sa Đukanovićevim viđenjem društva i države. Iako se na prvi pogled radilo o običnoj obrazovnoj inicijativi, suština ovog projekta bila je mnogo dublja i dalekosežnija. Đukanović je shvatao da, kako bi osigurao dugovječnost svoje moći, nije dovoljno samo držati političke funkcije. Bilo je potrebno stvoriti generacije koje će zadržati status quo, čak i u slučaju da formalna vlast promijeni ruke.- dodao je Lakušić
Mnogi od tih mladih ljudi, koji su studirali na njegovom univerzitetu, sada su odrasli i nalaze se na ključnim pozicijama u državnoj administraciji, pravosuđu, ekonomiji i raznim institucijama. Oni nisu samo akademski obrazovani, oni su, što je mnogo važnije, ideološki oblikovani da budu čuvari sistema koji je Đukanović uspostavio. Upravo zbog toga danas svjedočimo opstrukciji promjena koje su trebale nastupiti nakon pada njegovog režima 30. avgusta 2020. godine. Iako je Đukanović formalno izgubio vlast, suštinske promjene u funkcionisanju države su izostale, jer je čitava mreža ljudi koji su politički odgajani u njegovom duhu ostala na ključnim pozicijama.- kazao je Lakušić
Ova opstrukcija se ogleda na više nivoa. Na primjer, pravosudni sistem, koji je trebao biti reformisan i oslobođen od političkog uticaja, i dalje pokazuje znake lojalnosti starom režimu. Mnogi kadrovi, iako formalno ne pripadaju Đukanovićevoj partiji, i dalje djeluju u skladu sa interesima koji su im usađeni tokom obrazovanja i političkog formiranja. Administrativne i birokratske strukture, koje su godinama formirane prema Đukanovićevom modelu, danas usporavaju ili direktno blokiraju sve pokušaje da se sprovedu suštinske reforme.- istakao je Lakušić
Jedan od ključnih elemenata ove opstrukcije je činjenica da su mladi ljudi koji su obrazovani na Đukanovićevom univerzitetu izrasli u lojalne vojnike sistema koji se oslanja na centralizovanu moć, netransparentnost i korupciju. Oni su preuzeli ključne funkcije u institucijama koje bi trebale biti stubovi demokratskih promjena, ali umjesto toga služe kao brana za očuvanje starog poretka. Ovaj fenomen se može objasniti ne samo kroz političku lojalnost, već i kroz kulturu ličnih interesa, gdje je služenje moćnicima postalo način za osiguranje karijere, položaja i privilegija.
Kada su promjene došle nakon 2020. godine, mnogi su očekivali brzu tranziciju ka demokratskijem i transparentnijem sistemu. Međutim, ubrzo je postalo jasno da su strukture koje je Đukanović godinama pažljivo gradio previše duboko ukorijenjene da bi se lako demontirale. Promjena na vrhu vlasti nije automatski dovela do promjene u državnim institucijama. Ključne figure, obrazovane i formirane na Đukanovićevim principima, ostale su na svojim pozicijama, osiguravajući da suštinska promjena ne može doći preko noći.- naglasio je Lakušić
Ovaj primjer Crne Gore jasno pokazuje koliko je važno imati dugoročnu viziju u politici. Đukanović je, svjestan prolaznosti političkih funkcija, iskoristio obrazovni sistem kao alat za kreiranje političkih elita koje će biti lojalne njegovom viđenju svijeta. Ovaj model, iako suptilan, pokazao se izuzetno efikasnim u očuvanju njegove moći i uticaja, čak i nakon formalnog povlačenja iz politike.
„Milovi učenici“ stasali i sada postali profesori na državnim fakultetima, što može stvoriti utisak da je krug zatvoren. Time se postavlja dodatno pitanje da li samo činjenica da je neko diplomirao na državnom univerzitetu garantuje nezavisnost i kvalitet.
Da bi se Crna Gora zaista oslobodila nasleđa Đukanovićevog režima, biće neophodna temeljna reforma ne samo političkog sistema, već i institucija u kojima su ovakvi kadrovi formirani i u kojima su nastavili da djeluju. To je dugotrajan proces koji zahtijeva ne samo političku volju, već i hrabrost da se suoči sa duboko ukorijenjenim strukturama moći koje još uvijek upravljaju državom iz sjenke.- zaključio je Lakušić
