Tog 5 januara ‘92. Tri ‘rukija’ su pozvana na raspored u kancelariju šefa kriminalističke policije. Prilično zbunjeni i sa tremom, bezazleni mladići od 22-23 g, čekajući načelnika, ćute i gledaju kroz veliki prozor sive kancelarije u prizemlju još ‘sivlje’, tipično administrativne zgrade. A napolju hladan zimski dan uoči Božića i država koja se raspada u grotlu rata u okruženju, kriminala, šverca i sive ekonomije, propasti preduzeća, inflacije. Gradom prolaze kamioni sa naoružanim rezervistima i dobrovoljcima, koje aktuelna vlast šalje na dubrovačko ratište. Ta ista vlast će pola godine kasnije negodovati protiv ‘ničim izazvanih’ sankcija, koje će cijelu situaciju napraviti kudikamo gorom.- napisao je n X mreži Laković
Novajlije u kriminalističkoj službi ćute i razmišljaju o onome što ih tu čeka. Jedino što je izvjesno jeste da će raditi za plate vrijedne 10-20 njemackih maraka. I pored toga, željni su da počnu. A koji ce biti dalji životni i profesionalni put, to ne mogu ni u snu da predvide.
Prvi će poslije par godina biti udaljen iz policije i krivično gonjen zbog zloupotreba i šverca cigareta. Nastaviće i nakon toga život u ozbiljnom kriminalu i biti na dugogodišnjoj robiji zbog teških krivičnih djela (otmice, ucjene, droga).- istakao je Laković
Drugi će krenuti lavirintima tajne službe, tadašnjeg resora Državne bezbjednosti, steći značajnu imovinu, koja će biti u postupku pred tužilaštvom, pod sumnjom na pranje novca.
Treći će tu ostati gotovo 2,5 decenije i kasnije će se, sticajem nepredvidivih životnih okolnosti, obresti u politici.
Čudni su ljudski putevi i sudbine, naročito kad su pasja vremena.- zaključio je Laković
