Piše, Perica Đaković
Šta se to dešava sa Gorom Crnom u susret velikom petku? Kuda to klizi država i njen parlament? Mnogi se pitaju da li postoji sličnost ovog aprila sa decembrom 2019. godine kada su tadašnje vlasti, kao ove danas, potencirale u hitnosti da se usvoji tada predlog Zakona o slobodi vjeroispovjesti, a danas međudržavni sporazumi sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Žurba ondašnje Vlade i parlamentarne većine završila je prvo hapšenjem opozicionih poslanika, mimo svakog zakona, ali je, podsjetimo se, izvela narod na litije. Kako će završiti žurba današnje Vlade i parlamentarne većine vidjeli smo po prvim protestima građana pred skupštinskim zdanjem ali i jedinstvenim nastupom opozicionara u parlamentu. Ono što je sigurno jeste da vjerovatno neće biti hapšenja opozicionih poslanika kao te 2019. ali kako će reagovati građani Ulcinja, pa moguće i građani nekih drugih primorskih sredina vidjećemo u periodu koji slijedi.
Ono što je upitno i što se pitalo dosta predstavnika naroda u parlamentu, zašto tolika žurba da se o ovom sporazumu mora izjasniti uoči jednog od najvećih hrišćanskih praznika, čemu žurba ako je sve čisto i transparentno kako to tvrde iz Vlade?
Nije mi jasno šta se to desilo u razmišljanjima ljudi koji su imali jedan stav 2019. godine a sada 2025. imaju drugi stav, bez obzira u kome su se dijelu parlamenta nalazili onda i nalaze sada. Pretpostavljam da je istina u onoj Balaševićevoj „Jer čast je čast, a vlast je vlast, i sve po zakonu!Ljudi smo cjenjeni sude, pa neka bude što bude“.
Da, tako je to govorio Đole, ali smo ga izgleda slabo čuli i razumjeli, jer ne znam kako da tumačim ono što se dešava u najvećem domu u Crnoj Gori. Ono što se pitaju mnogi ekonomski i politički analitičari, ali i pojedini političari, jeste i ko i zašto pritiska premijera da insistira na ubrzanom tajmingu? Crna Gora je već slično vidjela 2018. sa Buljaricom kada je ondašnji premijer ili predsjednik insistirao da tamo sa Arapima gradi novi grad, ali se i tada preračunao jer je zaboravio da značajni komad zemlje tamo ima i Mitropolija Crnogorsko-primorska SPC. Čudno je takođe što je i izvršna direktorica MANS-a Vanja Čalović Marković upitala baš o toj žurbi da je Vlada za 33 minuta vocap večernje sjednice odlučivala o najvećoj, kako premijer pa i predsjednik Skupštine tvrde, investiciji u istoriji Crne Gore, a zaboravljajući da pri tome organizuje javnu raspravu iako je Venecijanska komisija Skupštini rekla da se javna rasprava mora obezbijediti. Sada je pitanje zašto nam je nekad važno šta to misle Venecijanci a nekada su oni nevažni, pa i ne moramo čekati ni šta će o pomenutom sporazumu reći EU.
Eto nekako iz iskustva me sve ovo podsjeća na ponašanje nekadašnje vladavine DPS-a kada je prvi put stavio šapu na teritoriju uz priobalje, a radilo se o stvaranju Morskog dobra koje je uzelo ingerenciju opštinama i praktično centralizacijom uzelo pravo na odlučivanje ali i na ubiranje sredstava. Sjeća me to na period kada je tvorac današnje Podgorice, Miomir Mugoša u glavnom gradu počeo da sadi palme. Ova odluka današnje Vlade je nešto još drastičnije jer će ako se bilo kojem investitoru iz bijelog svijeta svidi neki dio na primorju da gradi stanove Vlada eksproprijacijom uzeti nekom njegovu djedovinu, svejedno bio to za sredstva ili što je još gore na period od 90 godina. Možda će neko reći da griješim, ali ne znam ni kako da protumačim objašnjenje premijera Spajića zašto nam se ili njemu toliko žuri, a to je da ne idemo hodom puža kako je to radila Vlada Mila Đukanovića, a on je pokazao kako se putem paf-paf odnosno projektom Evropa sad 1 može ići brže, zaboravljajući da je pomenuti program Evropa sad 1 praktično realizovala neka druga vlada, a ne njegova.
U svakom slučaju, politička Gora Crna se upravo ovih dana trese kao Crna Gora onog 15. aprila 1979. godine, onda izazvana prirodnom katastrofom, a danas nekim drugim potezima. Kako neko reče, umjesto da danas dobijemo neku novu odu radosti, mi smo se bez potrebe zabrinuli nesvhatajući da smo pred najvećom investicijom. Ako je tako predlažemo gospodinu Alabaru, koji je usput demantovao i samog premijera da se radi o njegovom ulaganju od 35 milijardi već o mnogo, mnogo manjoj investiciji, da ako mu se toliko sviđa Crna Gora prvo pokrene svoja ulaganja u Sjever, eto na primjer gradnjom stanova u premijerovim Pljevljima, pa se tako kvalifikuje za poslove na primorju.
