Ova godina je počela tragično, a u nju su pojedini politički subjekti prenijeli podjele i tenzije iz prošle godine. Politička nemoć i frustracije krajem prethodne godine rezultirale su bojkotima sjednice Skupštine Crne Gore, performansima, pa sada i „studentskim“ protestima, koje podržavaju ljudi koji su (gle čuda) glasači, finansijeri i simpatizeri Demokratske partije socijalista.
Kao najjača opoziciona partija, DPS će imati još jednu priliku da 22. feburara preispita svoj politiku i možda konačno započne neophodne reforme. Prvobitno je Kongres trebao da se održi 25. januara, ali je odložen.
Politički oponenti, glasači i članovi Demokratske partija socijalista sa nestrpljenjem čekaju 10. Kongres ove partije. Od prethodnog kongresa, održanog 25. januara 2021. godine, nije se mnogo toga promijenilo u djelovanju DPS-a, iako je došlo do promjene na vrhu te partije. Danijel Živković je 28. januara prošle godine zamijenio Mila Đukanovića na čelu DPS-a, nakon Đukanovićeve ostavke i prvog unutarpartijskog glasanja u istoriji te partije.
Činilo se da ovaj novitet u radu partije i promjeni njenog lidera može označiti i početak reformi, ali izgleda da je sve to bilo samo kozmetičke prirode. Nastavljena je politika dijeljenja građana na „naše“ i „njihove“, odnosno na Srbe i Crnogorce. Čini se da je Milo Đukanović nastavio iz sjenke da kroji politiku DPS-a, te da svojim „vizionarskim“ savjetima upućuje mlade snage te partije na pravac kojim treba da idu. Na njihovu žalost, slušajući savjete svog bivšeg lidera, samo su nastavili političkom stranputicom, što je kod dijela pristalica i članova partije izazvalo nezadovoljstvo.
Da li je trenutak za razlaz?
Respektabilni rezultati ostvareni na lokalnim izborima tokom 2024. godine probudili su nadu kod Đukanovića da se njegovi puleni mogu vratiti na vlast u pojedinim opštinama i tako započeti proces ponovnog vraćanja kontrole na državom. Ipak, bitka za Podgoricu je bila nešto u šta su Đukanović, Živković i ostali iz DPS-a polagali najviše nade.
— Klarins 1080 (@klarins841) September 30, 2024
Na vanrednim lokalnim izborima 29. septembra su bili pojedinačno najjača partija u Podgorici, osvojivši čak 30% podrške građana, odnosno 19 odborničkih mandata. Đukanović, te nosilac liste Nermin Abdić i drugi funkcioneri DPS-a su slavili, smatrajući da je nakon četiri godine od pada na državnom nivou došao trenutak da preuzimanjem vlasti u Podgorici naprave prvi veliki korak ka vraćanju vlasti na državnom nivou preko vanrednih parlamentarnih izbora, koje već mjesecima priželjkuju i traže. Prilikom slavlja nije zaboravljena i Srbija…
Ipak, na kraju su izgubili podgoričku bitku, jer nijesu uspjeli da „kupe“ odbornike Pokreta za Podgoricu bliskog Jakovu Milatoviću. Tako je 28. decembra formirana podgorička vlast, ponovo bez DPS-a u njoj.
Indisponiranost ovakvim razvojem događaja, te stalne prozivke dijela javnosti da je DPS političko krilo mafije, stvaraju pritisak na dio vrha te partije, što bi moglo dovesti do cijepanja tog političkog subjekta.
Spekulisalo se prethodnih sedmica da Danijel Živković ne može više da trpi pritisak i optužbe da podržava i sprovodi politiku Mila Đukanovića, te da će on sa još nekolicinom kolega reći zbogom DPS-u kakav znamo i formirati novu partiju.
Teško je pobjeći iz Milovog zagrljaja
Tokom gostovanja na jednoj lokalnoj televiziji Danijel Živković je upitan da li će podržati ideju da Milo Đukanović bude počasni predsjednik Demokratske partije socijalista, na šta je imao (ne)očekivan odgovor:
Za to sam da Đukanović bude počasni predsjednik DPS-a. Živković je rekao i da će u novom Statutu DPS-a biti definisano pitanje počasnog predsjednika DPS-a,
Da li je ovo iskren odgovor ili lažni zagrljaj, vidjećemo, jer Živković je rekao i da se gnuša komunikacije sa Skaj aplikacije:
„Gnušam se komunikacije sa Skaj aplikacije… Čitamo ih svakodnevno i različite su informacije u tim prepiskama. I sam se gnušam tih informacija kada ih pročitam“.
Osoba koja se gnuša Skaj prepiski, u kojima se pominje i Milo Đukanović, treba da odluči da li će nastaviti sa sprovođenjem Đukanovićeve politike, ili će birati između stvarnih reformi u partiji i stvaranja nove.
