Na poslednjoj sjednici parlamenta predsjednik Crne Gore je poručio da je „veting potrebno sprovesti u tužilaštvu, sudstvu, ali i u Skupštini i Vladi Crne Gore“.
Interesantno je, međutim, da je u ovom ispravnom i zdravorazumskom nabrajanju institucija u kojima je neophodno sprovesti veting, Milatović zaboravio da pomene i samog sebe, tj. instituciju Predsjednika države.
Osim njega samog, ova institucija, kao i mnoge druge, ima svoju službu, kabinet, savjetnike, i td.
Ako već iznosi pretpostavke da „određeni poslanici ne glasaju po svojoj savjesti, već po direktivama, narušavajući državni budžet i državni interes“ – predsjednik mora dopustiti da se aršin koji primjenjuje u sopstvenom rezonovanju može i treba primijeniti i na njemu samom, kao i na instituciji koju predstavlja.
Recimo, „cijela crnogorska javnost je svjesna“ da je Milatović radikalno promijenio svoja negdašnja politička mišljenja i stavove, okrećući leđa većini slobodnih građana koji su mu poklonili glas i fotelju. Tako da je mlađani predsjednik danas politički neuporedivo bliži kriminogenom DPS-u, i njegovim satelitima, negoli slobodnim ljudima koji su ga glasali (što je pokazalo i potonje glasanje u Skupštini, za sudije Ustavnog suda).
Šta li je moglo uticati na radikalnu promjenu stavova i totalni raskid sa biračkim tijelom koje ga je izabralo? Potrebno je doći do odgovora.
Veting mora biti obavezujući, ali prema svima i u svim institucijama. Samo opšta lustracija može dovesti do jačanja pravne države.
Boško Vukićević