Šta je Njegoš za Srbe ?
Tadić: Njegoš je Njegoševo djelo. To djelo je posebno zbog toga što je nastalo u neposrednoj blizini najčistijeg izvora slobodnog srpstva, pa je i ono čisto poput tog izvora. Najbliže je razumijevanju istinskih vrijednosti i interesa srpskog naroda. Pri tome, kada kažem blizini, ne mislim samo na neko određeno geografsko mjesto, nego na tačku presjeka istorijskog trenutka i prostora koju i danas shvatamo kao prekretnicu našeg nacionalnog puta iz ropstva u slobodu. Srbi se i danas bore za slobodu. Dovoljno je znati šta se dešava na Kosovu i Metohiji ili u vezi sa BiH i Republikom Srpskom. Zbog toga je i Njegoševo djelo još uvijek živo, kao što je bilo u XIX i XX vijeku. Ono je, na kraju krajeva, oličeno u Njegoševoj ujedinačenoj višestranosti jedinstvene ličnosti – državnika, borca, duhovnika, filozofa, pjesnika, stvaraoca, zaštitnika slabijih… kakvu bi i danas svaka srpska majka za svog sina poželjela, pa je i sastavni dio našeg vaspitanja.
Da li je Njegoš opšta poveznica Crne Gore i Republike Srpske?
Tadić: Jednom je blaženopočivši mitropolit Amfilohije za sebe rekao da je on vjernik i da ne dopušta da ga se svodi na granice jednog naroda ili države, jer njegove su granice na samom kraju univerzuma. Zbog toga mislim da je usko kada se Njegoševo djelo svodi na neki naš prostor. Njegoša moramo osloboditi naših bukagija, kako bi se širio po vaseljeni. Kako uopšte možemo očekivati da nas napaja slobodarstvom ukoliko ga mi zarobimo i držimo u našem ropstvu?!
Koliko smo danas dostojni Njegoša?
Tadić: Onoliko koliko smo dostojni slobode. Uzmimo za primjer Njegoševu kapelu. Nije kapela na Lovćenu bila lovačka čeka sa koje su se lovile divlje svinje i jeleni, pa da nem ne bude važno šta se sa njom desilo, nego je bila svetionik slobode. Obnoviti je znači obnoviti taj svetionik slobode. Samo zarobljen, bolestan ili izdajnički um može tome da se protivi. Da li smo dostojni Njegoša pokazaćemo time da li smo sposobni i spremni da je obnovimo.
