Vijest koju je prenio hrvatski „Večernji list“ da vlast u Zagrebu neće dozvoliti da Crna Gora do kraja ove godine zatvori četiri poglavlja u procesu pristupanja EU gotovo da nikoga nije iznenadila. Hrvatski politički vrh je odlučio da malo „vuče za nos“ crnogorske vlastodršce, jer će dozvoliti da Crna Gora zatvori tri poglavlja, dok za četvrto moraju da se potrude.
Naime, Hrvatska je poslala Crnoj Gori neformalni dokument, non-pejper, u kojem opominje Podgoricu na neriješena pitanja dvije države.
U pitanju je spisak od deset problema u odnosima na kojima Hrvatska insistira da budu riješeni, ako Crna Gora namjerava da postane 28. članica Evropske unije.
Ovakav scenario se i naslućivao, jer zvanični Zagreb je uvrijeđen nedavnim odlukama Skupštine Crne Gore, među kojima je usvajanje Rezolucije o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mauthauzen. Pored, za njih sporne rezolucije, već godinama ih tišti školski brod „Jadran“, za koji tvrde da pripada Hrvatskoj, iako je plaćen novcem koji je od ratne odštete nakon Prvog svjetskog rata dobila Kraljevina Jugoslavija.
Tu je i problem granice na poluostrvu Prevlaka, pa i ratni zločini tokom rata 90-ih godina prošlog vijeka.
Na spisku se pak našao i jedan „bazenski“ problem – naziv gradskog bazena u Kotoru.
Odlukom Skupštine Kotora 2021. godine promijenjen je naziv gradskog bazena koji je nosio ime partizana iz Drugog svjetskog rata Nikše Bućina, za kojeg se zna da je igrao fudbal, ali se ne zna da je igrao vaterpolo.
Za novi naziv odabrano je ime najboljeg vaterpoliste svih vremena iz Crne Gore Zorana Džimija Gopčevića.
Licemjerje zvaničnog Zagreba ne poznaje granice, jer iako tvrde da se zalažu za dobrosusjedske odnose, oni Crnoj Gori „podmeću nogu“ na putu ka Evropskoj uniji, jer trenutna crnogorska vlast želi dostojanstveno da brani interese države i svojih građana, te koliko je to moguće samostalno donosi odluke.
Ultimatumi, odnosno ucjene i političke pritske koje hrvatska strana sprovodi su sve osim građenja dobrosusjedskih odnosa.
Nerealne zahtjeve koje zvanični Zagreb postavlja Crnoj Gori mogu se uporediti i sa zahtjevima koje su Makedonci dobijali od Grčke, da bi im odblokirali put kao Evropskoj uniji. Makedonci su podlegli pritisku i čak promijenili ime države u Sjeverna Makedonija.
Da li će crnogorska vlada podleći pristicima i zahtjevima, vidjećemo u narednom periodu. Međutim, trenutna ili neka buduća crnogorska vlast ne bi trebalo da popusti i dozvoli gaženje i otimanje svega onoga što Crnoj Gori pripada. Hrvatska strana gleda samo sopstvene interese, što je i logično. Tako bi i crnogorski vlastodršci trebalo da se vode istom politikom, istrajavajući na zaštiti crnogorskih interesa i državne imovine.
Na kraju, ukoliko je političkoj eliti u Briselu stvarno stalo do proširenja EU na sve države Zapadnog Balkana, najbolje bi bilo da se umiješaju, urazume Hrvatsku i dopuste Crnoj Gori da nakon mukotrpnih sada već 14 godina pregovora, konačno iste privede kraju i u najskorije moguće vrijeme postane članica Evropske unije.
