Posljednje oglašavanje premijera Crne Gore Milojka Spajića vezano za gradilište kompanije Carine u Baošićima, a posebno na veliko proširenje plaže i praktično betoniranje mora i promjene izgleda morske obale izazvao je dosta komentara samih mještana ovog nekada simpatičnog ribarskog mjesta. Najveći dio mještana, koji su se u prvom mahu obradovali investiciji kompanije Carine i podržali gradnju hotelskih kapaciteta, u posljednje vrijeme od tihog gunđanja došli su do sve glasnijih negodovanja i negativnih komentara, a koje je iritiralo ponašanje prema plaži i morskoj obali. Svi su svjesni, kako mi reče jedan od starosjedilaca kome vjekovima porodica ovdje živi, da moramo ići korak naprijed i da je na mjestu gdje je nekada stacionirao dio JNA, a zemlju koja je bila vlasništvo PKB-a novi vlasnik Carine htjelo da izgradi hotelski kompleks.
Iste mještane je iritiralo to posebna šutnja zvaničnih institucija kada su krenuli radovi na plaži i zatrpan mandrać, i kada je svakom razumnom čovjeku bilo vidljivo da se to što se radi od obale, ne radi sigurno uz saglasnost koja je u granicama dozvoljenog. Ljudi su uzalud vrtili glavom, upozoravali odgovorne u institucijama odakle je uglavnom dolazio muk, pa je i logično bilo razmišljanje da se radi o svemoćnim ljudima za koje zakoni ne važe. Ljudi su se čudili kakve su to inspekcije dolazile i prolazile a u isto vrijeme novo betonsko kupalište bivalo je sve veće i veće, a kada je malo mulo kod čuvene Lanterne gdje su se jele girice i ispijalo domaće vino, a po kome je ovo mjesto bilo prepoznatljivo sa brojnih razglednica koje su sa ljetovanja iz Baošića slane širom svijeta, pred njihovim očima nestajalo. Umjesto 1.200, navodno odobrenih novih kvadrata, danas je ovdje uzurpirano deset puta više – skoro 13.000 kvadrata nove obale. Čudno je, pitaju se starosjedioci iz Baošića, kako niko do sada nije se glasno oglasio iz Morskog dobra, iz gradske Opštine, a bilo je i nekoliko sjednica Skupštine u to vrijeme, pa ni iz same Mjesne zajednice. Čudno je, kažu, što su dok se ovdje feštalo i slavila Mimoza uz ribu i vino, stotine teških kamiona mirno je dovozilo kamenje iz obližnjih kamenoloma pokrivajući more.
Tada su se uglavnom mogle u medijima čuti informacije kako su izdati nalozi o hitnom obustavljanju radova. Tek kada su radovi na novom hotelskom kupalištu skoro okončani, evo oglasio nam se i premijer i to sa naredbom da radovi se moraju hitno zaustaviti, pa se kroz šalu mještani ovog mjesta pitaju po onoj staroj kosovskoj priči „Stiže li to Spajke po Baošiće malo kasno“, te da li će se njegova riječ kao premijera pitati koliko i riječ predsjednika države Jakova, inače nekada bliskog saradnika u profesorovoj vladi, ali i zajedničkih tvoraca političkog subjekta Evropa sad.
Od nekada rekao bi narod nerazdvojnih drugova koji su jedan drugome donosili rođendanske torte i zajedno duvali u svećice, sada kada su došli do ključnih fotelja očigledno da duvaju u različitom pravcu. Sumnjam da su i oni, kao i mnogi znali da se baš u ovom Baošiću još 18880 godine francuski oficir i pisac zaljubio u mještanku Paskvalu Ivanović, ali osta samo ljubav i neostvarena želja da Loti ostane da živi tu.
I dok tako traju preglasavanja naših institucija ko je nadležan, ko je izdao dozvole, ako uopšte i postoje, Baošići su, a koje je privlačilo brojne turiste na cijeloj novskoj rivijeri na očigled svih promjenili svoj izgled. Od jedne plažice gdje su ribari ovog mjesta izvlačili svoje mreže sa ulovljenim sardelama (od vajkada znane kao „pošte“), sada je gomila kamenja na kojima će se vijoriti suncobrani, u a u Lanternin mandrać teško da će moći pristati i jedna barka.
Od namjenske pjesme poznatog Sloba Kovačevića „Baošići, moje mjesto milo“, eto ispade nešto sasvim drugo, pa sada onaj čuveni Slobov hit „More-more“ će se ovdje samo pjevušiti i pričati priče ko je ovo sve dozvolio. I ovim graditeljskim čudom kompanije Carine, a njih sigurno ne treba optuživati jer kao i sve ljude iz biznisa samo interesuje novi kapital, naše institucije bi trebalo mnogim stvarima, a prije svega ko je progledao kroz prste mnogo čemu, da se ovdje zapitaju. Ovim građevinskim mešeteljstvom nije samo promjenjen izgled jednog bivšeg ribarskog mjesta već je promjenjen i izgled najljepšeg zaliva pa nam prijeti i UNESKO-va zabrana. Da li smo dogurali do đavola pitaju se ovdašnji mještanin kad je premijer Spajić presavio tabak i pisao direktno direktoru Centra za svjetsku baštinu navodeći da je Crna Gora posvećena zaštiti svjetskog dobra, a pod kojima se barem do sada nalazio Bokokotorski zaliv.
Biće interesantno vidjeti kako će to biti sprovedena odluka da se devastirano vrati u prvobitno stanje, odnosno sadašnjih skoro 13.000 kvadrata u kako neko tvrdi dozvoljenih 1.200 kvadrata plaže novog hotelskog kompleksa koji će primati i po nekoliko hiljada turista dnevno. Običnim građanima za sada jedino preostaje da pjevuše pjesmicu „Baošići moje mjesto milo, nekada si i Lanternu imo“.
Perica Đaković