Potpredsjednik Vlade za obrazovanje, nauku i odnose sa vjerskim zajednicama dr Budimir Aleksić u intervjuu za „Borbu“ govorio je o aktuelnom pitanju položaja srpskog jezika u crnogorskom ustavu, kao i o njegovom uticaju na cjelokupno kulturno nasljeđe naše zemlje. On je iznio viđenja o tome da li se Ustavom proklamovana ravnopravnost pisama poštuje u svakodnevici.
Popis jasan indikator
Aleksić je kazao da su rezultati najskorijeg popisa stanovništa jasno ukazali na stavove građana o srpskom jeziku. On je, između ostalog, popis ocijenio kao empirijski okvir koji se, spram svoje relevantnosti, ne može dovoditi u pitanje od strane bilo koje političke opcije.
BORBA: Kako ocjenjujete trenutnu političku volju cjelokupne parlamentarne većine za vraćanje srpskom jeziku status službenog?
Aleksić: Kada govorimo o, kako kažete, „cjelokupnoj parlamentarnoj većini”, potrebno je imati u vidu da je riječ o fragmentisanoj političkoj volji, u kojoj ovo pitanje često funkcioniše kao element političkog pregovaranja, a ne kao jasno definisan zajednički prioritet.
Ipak, teško je zanemariti činjenicu da su rezultati najnovijeg popisa stanovništva vrlo jasan indikator stavova građana Crne Gore po pitanju jezika, te da oni predstavljaju relevantan empirijski okvir kojem se, ni u vlasti ni u opoziciji, ne može pristupiti olako niti ga dovoditi u pitanje.
Srpski jezik neizostavan u crnogorskoj istoriji i kulturi
Aleksić je naglasio značaj koji je srpski jezik imao u istoriji Crne Gore. Kako je kazao, najveći dio crnogorske kulturne baštine srednjeg i novog vijeka nastajao je na lingvističkim temeljima vezanim za srpski jezički korpus.
BORBA: Protivnici toga da srpski jezik bude službeni često, između ostalog, navode da se time narušava sve što je crnogorsko. Da li smatrate da je srpski jezik kroz istoriju doprinio kulturnom nasljeđu Crne Gore i u kojoj mjeri?
Aleksić: U istorijsko-kulturnom smislu, srpski jezik je nesporno bio ključni nosilac pismenosti, književnosti, obrazovanja i administrativne komunikacije na prostoru današnje Crne Gore. Najveći dio srednjovjekovne i novovjekovne kulturne baštine, uključujući crkvene spise, pravne dokumente i književna djela, nastajao je u jezičkom kontinuitetu koji se danas dominantno vezuje za srpski jezički korpus i tu nikakve dileme nema.
Sa stanovišta kulturne istorije, taj doprinos je značajan i predstavlja sastavni dio ukupnog kulturnog nasljeđa Crne Gore, bez obzira na savremene političke i identitetske interpretacije jezika. Na gubitku je samo onaj koji pokušava da ga se odrekne i u tom odricanju nastoji da bude mrziteljski okrenut premo sebi samom.
Ćirilica još uvijek potisnuta u javnom prostoru
Aleksić je poručio da ustavna ravnopravnost ćiriličnog i latiničnog pisma nije u potpunosti prenesena i na svakodnevicu naše zemlje. On je konstatovao da je položaj ćirilice još uvijek nezadovoljavajuć, što je, kako je ocijenio, direktna posljedica projekta promjene identiteta Crne Gore od strane bivšeg režima.
BORBA. Svjedoci smo toga da se mnogi politički akteri pozivaju na Ustav u kojem je jasno proklamovana ravnopravnost ćiriličnog i latiničnog pisma. Da li ste zadovoljni zastupljenošću ćirilice u javnom prostoru i ravnopravnošću pisama u praksi?
Aleksić: Ako se napravi razlika između normativnog i praktičnog nivoa, može se zaključiti da ustavna ravnopravnost pisama nije u potpunosti reflektovana u svakodnevnoj praksi i tu svakako postoji ogroman prostor za unaprjeđenje. Iako formalno ne postoje prepreke za upotrebu ćirilice, u javnom prostoru, svjedoci smo, naročito u administraciji, medijima i komercijalnoj sferi, evidentna je dominacija latinice.
To ukazuje na postojanje svojevrsnog jaza između ustavne deklaracije i društvene realnosti, što je čest fenomen u političkim sistemima gdje kulturne politike nijesu sistematski razvijene ili dosljedno primjenjivane. Na tome opsežno moramo svi zajedno raditi, dakle, ne samo vlast, nego i mediji, prosvjetna zajdenica, roditelji, cjelokupna javnost.
Dakle, status ćirilice je nezadovoljavajući i to otvoreno moramo saopštiti. Iako postoje određeni pomaci, ona je i dalje potisnuta u institucijama, medijima i obrazovanju. Često u svojim obraćanjima na ovu temu podsjećam javnost da je Crna Gora istorijski ćirilična zemlja te da je sve najvrednije što imamo napisano upravo njome. Potiskivanje tog pisma dio je projekta promjene identiteta Crne Gore, koji je provodio bivši režim. Ustavna je obaveza izjednačiti ćirilicu i latinicu.
intervju uradila: Vasilisa Ilinčić