Nedavno okupljanje ministara spoljnih poslova sa svitom u Morinju, uz paljenje svijeća i polaganje vijenaca i cvijeća na mjestu gdje se tokom vojnih operacija oko Dubrovnika nalazio sabirni centar — i gdje, srećom, niko nije izgubio život — nije bilo toliko iritantno za stanovnike Boke Kotorske koliko izjave ministara toga dana.
Građani Boke nisu te subote željeli da prave političke skupove ili protestna okupljanja, već su, da bi izbjegli bilo kakav politički skandal, svoj protestni skup najavili za 10. oktobar i uredno ga prijavili Ministarstvu unutrašnjih poslova, kako to zakon i nalaže. Naravno, ništa u ovom slučaju nije tajno — poznati su organizatori protesta, a to su Udruženje boraca ratova iz 90-ih i Miholjski zbor. Cilj okupljanja jeste protest zbog činjenice da već tri godine ispred vojnog objekta u ovom malom mjestu u Boki stoji nezakonito postavljena spomen-ploča, koju je nadležna državna inspekcija naložila da se ukloni još prije tri godine.
Ko opstruira sprovođenje ove zakonski donijete odluke? — pitaju se organizatori današnjeg skupa, za koji je najavljeno da će biti miran i dostojanstven.
Za razliku od nedavne posjete ministara spoljnih poslova, kada je izjavljeno da je Morinj bio ratni logor, a zloglasna Lora samo zatvor, treba podsjetiti: u Lori je život izgubio 21 zarobljeni vojnik JNA. Zarobljeni su na teritoriji tadašnje, međunarodno priznate države — SFRJ — od strane paravojnih formacija, i potom odvedeni u splitski zatvor „Lora“, gdje su bili mučeni i zvjerski zlostavljani. O tim zločinima svjedoči jedini danas preživjeli zatvorenik tog logora.
Danas je, stoga, prilika da se i u Morinju oda dužna počast tim žrtvama — žrtvama koje tada niko od zvaničnika njihove Crne Gore nije dočekao kada su njihova beživotna, izmasakrirana tijela donesena, niti je iko izrekao riječ saučešća njihovim porodicama. Kao da su oni bili vinovnici pobune, a ne ljudi koji su se odazvali pozivu svoje države da je brane, u skladu sa zakletvom koju su joj svečano dali.
Nisu ti mladići znali za igru svjetskih moćnika. Kao što su jednom rekli u sjedištu CIA našem diplomati Tanaskoviću:
„Žao nam je, kasno donosite istinite podatke o zvjerstvima nad srpskim stanovništvom u Slavoniji. Karte su već podijeljene.“
Ti nedužni ljudi iz Nikšića i Šavnika nisu znali za „visoku politiku“ — kao što je, nažalost, nije znao ni najveći broj stanovnika Crne Gore koji su se odazvali na „Hej Sloveni“, ne sluteći da će ih jednog dana proglasiti osvajačima, pljačkašima i izdajnicima. Njihova zemlja im ni tada, ni sada nije odala dužnu počast, niti pokušala da zločine nad njima osudi i javno prizna.
Njihove porodice ne traže nikakvu finansijsku nadoknadu, kao što danas Hrvatska vlada traži za pritvorene u Morinjskom sabirnom centru. One samo traže da ih — ako je i ovo njihova država — ona pošteno i časno isprati na onaj svijet i ne dozvoli da padnu u zaborav.
Zato se od današnjeg skupa u Morinju — na kojem će prisustvovati i članovi porodica poginulih — očekuje da se tim žrtvama oda dužna počast i da se izbjegne izjednačavanje njihove sudbine s onima koji su se iz Morinja vratili živi i zdravi svojim kućama.
Zaslužuju li ti ljudi i momci iz zatvora u Lori da ih neko danas pomene? Ili da ih izbriše iz kulture sjećanja, o kojoj su u Morinju nadahnuto govorili ministri spoljnih poslova?
Konačno, kada je riječ o nezakonito postavljenoj spomen-ploči, narod Boke — a vjerujem i značajan broj građana Crne Gore — očekuje da se jasno i glasno saopšti ko već tri godine odbija da sprovede zakonski donijetu odluku.
Naravno, niko ne negira pravo Hrvatske da traži povrat eventualno otete imovine svojih državljana u Boki. Ali se isto tako mora tražiti da se pronađu i imenuju lica koja su izvršila nezakonite promjene u katastarskim knjigama Tivta i Dobrote.
Perica Đaković