Književnik i dobitnik Trinaestojulske nagrade Bećir Vuković gost je večerašnje Slobodne zone a na samom početku emisije kazao je da je prije 45 godina objavio prvu knjigu, te da je prevođen na 10 svjetskih jezika a da je njegova poezija moderna poezija, a da u čitavoj ovoj halabuci i hajci nije vidio da je niko njegovu poeziju osporavao.
„Drugo su politički pravci, ali umjetnici su širi. Nema veze ko kojoj političkoj opciji pripada. Ja uvijek štitim pisce. Bio sam član mnogo žirija, ali nikad nisam glasao protiv pisaca. Ali takva je naša stvarnost, iza svega stoji politika. Objavljivan sam uglavnom u Srbiji i to u najvećim izdavačkim kućama, kasnije ovdje u Podgorici kod renomiranih izdavača“, kazao je Vuković.
Problem je kada se sve to sabere i vrlo je lako vidjeti gdje je problem.
„Problem je što je srpski pjesnik Bećir Vuković dobio Trinaestojulsku nagradu koja je bila rezervisana samo za podobne. Tu se nikada nije moglo ni priviriti. Mi smo godinama bili diskriminisani i nigdje se nismo mogli pojaviti u javnosti“, kazao je Vuković.
On dodaje da se i danas srpska književnost sasipa u crnogorsku književnost.
„Ja sam kao jedan pisac koji je bio angažovan i politički, pisao sam na hiljade tekstova, i u svom biću sam antikomunista. Bio sam i protiv režima Mila Đukanovića do kraja i stiglo se dotle da je vlast otišla u druge ruke, nekadašnja opozicija je pobijedila, prosrpska, pravoslavna. Dolazi novo vrijeme, a ono donosi i nove nagrađene pisce. Državne nagrade naravno daje država. Pričaju oko podobnih pisaca ali ja sam sa nekim ljudima zajedno bio u barikadama. Ja sam rame uz rame bio sa Mandićem, Kneževićem, Medojevićem, Đukanovićem, Radunovićem, Vučurovićem gutao suzavac. Tamo Vuković nije čitao stihove o gradovima nego je gutao suzavac. Kad smo srušili tu vlast, Skupština je izabrala žiri, i taj žiri je procijenio da nekakav Bećir Vuković do zaslužuje. Ja sam dobio i nagrade iz Rusije, zlatno pero koje je nacionalna nagrada. Isto i iz Bugarske, i iz Srbije“, kazao je Vuković.
On je problematizovao brojne crnogorske pjesnike i pisce, pa i Njegoša, kojima izdavači navode da su pisali na tzv. crnogorskom jeziku.
„Nisam protiv države nego protiv sistema te države; Država je moja kolijevka, grobnica, porodica i vazduh koji dišem“
Prisjetio se i kako je pisce štitio i Staljin, i kazao da pisce ne može dirati ni stanovnik neba.
„Samo još uvijek ovdje mogu biti ti progoni koji su politički repovi. Imate neke koji kažu da je Bećir Vuković protiv države. Ja nisam protiv države nego protiv sistema te države. A država je istovremeno moja kolijevka, grobnica, porodica, drug, vazduh koji dišem. Ali ja sam protiv brozovskog sistema. Ali protiv države koju su stvarali moji preci, o kojima pjeva kralj Nikola. To sve može reći samo komunistički kvaziintelektualac koji dolazi iz udbaške porodice“, kazao je Vuković.
Dodaje da Marko Perković Tompson može da pjeva šta god hoće, ali da je on kao srpski pjesnik sporan. Dodaje da su ovu knjigu svi članovi žirija imali ispred sebe te da je knjiga već u beogradskim, novosadskim i podgoričkim knjižarama.
„Lako bih ja prošao da sam izdao pretke, da sam izdao Njegoša. Ja sam se borio za nešto što je stvorilo ovo. Valjda je Sveti Petar, Njegoš, Sveti Vasilije, valjda su oni stvorili nešto da bi se to danas pretočilo u crnogorsku književnost, ali to je srpska, vrhunac srpske književnosti“, kazao je Vuković.
A govoreći o trećem dobitniku Trinaestojulske nagrade koji je odbio da je primi, gitaristi Milošu Karadagliću, Vuković navodi da to govori o demokratičnosti ovog žirija.
„Ja kad sam bio predsjednik žirija, dali smo nagradu muzičarima, ali treću nismo dodijelili i niko ništa nije rekao. Ja sam rekao da smo mi svi učesnici oslobođenja Trinaestojulske nagrade. I ljudi koji su političari i umjetnici, zaista sa grbače svalili ovo čudovište i da počnemo normalno da gradimo. Vidimo sada predsjednika da prima ove koji je nagradu odbio. Nas nije primio koji smo je dobili. A mogli smo da se upoznamo. On je dobitnik. Koji je odbio. Od predsjednika ne dobiti poziv za najveću državnu nagradu… To je nastavak podjela i razdora, to se ne može drugačije čitati“, kazao je Vuković.
On dodaje da je taj predsjednik dobio glasove i njega i njegovih sunarodnika da bi srušili ono zlo (Mila Đukanovića prim. aut.).
„Ova hajka je antisrpska. A one postoje od Zagreba, Sarajeva, Prištine, pa i dovde. Sad ja treba da se čitav život tumbam da ja zabranjujem šahovnice, a onda je neko ko je to pričao postao Crnogorac. On je kasnije privatizovao državu i sad mi da budemo žrtve toga. Mi smo oslobodili nagradu i tako će biti ubuduće“, kazao je Vuković.
On dodaje da je Milovan Đilas pisao da su Crnogorci so srpstva, te da je to najkraća definicija koju je on pročitao.
„Kasnije se svega odrekao, borio se protiv Tita, a onda najveći komunista sa ovih prostora, traži da ga sahrani mitropolit Amfilohije. Ostala je priča da su Đilasa sahranili četnički sinovi u Podbišću. Njegovo djelo je tu i treba ga samo pročitati. Ali ovdje se ne čita ništa. Treba da se vidi ko je tvorac svega“, kazao je on.
Vuković poziva i da se dosijei otvore, a podsjeća i da sama Evropa poziva na tako nešto.
„Bilo je i tamo strašnih prizora. Vješanja. Ovdje kažu da su dimile pećine durmitorske od zapaljenih dosijea. Ali pogledom se zna da su glavni dosijei sklonjeni i pohranjeni su u jednu veliku obavještajnu stranu službu. Mi novu kuću ne možemo praviti na tim temeljima. Ne možemo na čakmaru izlivati ploču betonsku“, kazao je Vuković.
Prisjetio se i čuvenog portala Udar, a gdje je Vuković bio targetiran pod imenom Pero.
„Da nije napravljeno što je napravljeno, svi mi bi bili pohapšeni. Strada vam porodica i sigurno na svim sudovima gubite. Bivate osuđeni. Sami slušate šta ste rekli a pojma o tome nemate. Neki sada kažu da je Crna Gora ironija istorije a ona to ne može biti. O njoj su veličanstveno pisali ne zna se ni ko. Kako da ona bude ironija sa toliko duha i svetaca. Ali to je izvlačenje iz konteksta. To na sudu ne može da se dokažete. Ti politički progoni su najgori, a znamo ih po Istočnoj Evropi, Sibiri i razni Goli Otoci tih sistema. Ja sam na sudu dobio državu“, kazao je on.