Rezultati popisa predstavljaju jedan veliki reset. Oni pokazuju da su trendovi koji su uspostavljeni na popisu 2003. godine relevantni za crnogorsko društvo. Vrlo mali je procenat odstupanja sem u jeziku, ali iz razloga jer je došlo do zaokruživanja dva vodeća identiteta u Crnoj Gori srpskog i crnogorskog. Sa druge strane, najvažnije je da se pokazalo da je popis iz 2011. bio jedna vrsta incidenta i da je on bio vrhunac provincijalnog šovinističkog projekta koji je trebao da marginalizuje, marginalizuje i asimiluje Srbe u Crnoj Gori.
Ovo je poručio politički konsultant Vladimir Dobrosavljević gostujući u podkastu Rubikon. Tim povodom, on je komentarišući podatke sa popisa stanovništva poručio da postoji i jedan trend u Crnoj Gori koji je specifičniji u odnosu na sve druge države Istočne Evrope.
„Kada pogledate popis, Crna Gora sada ima više stanovnika nego 2011. godine. Razlog tome je ne zato što su populacioni procesi ostali pozitivni, naprotiv. Kada gledate migracione i populacione popise oni su identični kao i u drugim državama, ali prema zvaničnim podacima MUP-a u Crnoj Gori ima oko 95.000 izbjeglica. Oni su ti koji su podigli tu brojku. Da njih nema, u Crnoj Gori bi realno bilo ispod 550.000 stanovnika“, kazao je Dobrosavljević.
Srbi u Crnoj Gori mogu biti zadovoljni, jer se pokazalo da su trendovi iz 2003. godine realni u crnogorskom društvu, a da projekat asimilacije i majorizacije nije uspio, a za sada postoji preporuka EU u Eurostata da se u budućim popisima ne bilježi identitetska stavka – vjera, jezik, nacija. Hoće li to biti, nije zakucano.
„Moguće je da će se do 2031. godine dosta toga promijeniti, zašto ne i odnos prema popisu. Iz tih razloga, mi zaista možemo biti zadovoljni. Ima nas viće, povećava se broj, pokazuje se kako se osvajaju političke slobode. Pokazalo se da je Crna Gora multietnička, multikonfesionalna, multilingvistička i multikulturalna država gdje nema većinskog identiteta sem religioznog, dakle pripadnika Pravoslavne crkve, a prije svega SPC, i ajde da kažemo da postoji i 10% koji naginje ka tzv. Crnogorskog pravoslavnoj crkvi koja je jedna vrste nevladine organizacije“, kazao je Dobrosavljević.
„Crna Gora može funkcionisati samo na principima konsenzualne demokratije“
Dodaje da Crna Gora može funkcionisati samo na principima konsenzualne demokratije te da dolazi do konsenzusa u dogovoru između najvažnijih identitetskih zajednica, bez onoga što se dešavalo prethodnih decenija, preglasavanja, i udruživanja identitetskih zajednica protiv srpske zajednice.
„Crna Gora je postala ono što svi znamo. Možda više nije ono što mi u istoriji svi znamo, srpska država, ali je ona sada postala I srpska država pored svih zajednica koje žive u njoj“, podvukao je Dobrosavljević.
Konsultant dodaje da ako se posmatraju trendovi, može se zaključiti da su ljudi koji imaju dualni identitet drastično smanjio.
„U ovom slučaju mi imamo nešto preko 10% ljudi koji su dualnog identiteta. Kako se identiteti budu preciznije definisali, taj broj će se smanjiti. Dobro je što je ovako, imate primjer Ukrajine, gdje ste imali više identiteta pa je jedan od njih bio i etnički Ukrajinci koji govore ruskim jezikom. Oni su u 100% slučajeva u ovom slučaju zaokružili ukrajinski identitet. U Evropi imamo i pitanje austrijskog i ukrajinskog identiteta. Oba su se diferencirala u okviru postautoritativnih režima. Međutim, danas je teško naći čovjeka u Austriji koji će reći da je on Njemac. Austrijski identitet je zaživio, reći će da govore njemačkim jezikom, ali su oni svoj identitet definisali“, kazao je on.
Dobrosavljević dodaje da je ovo na neki način prvi put u modernoj Evropi da mi imamo ireverzibilan proces – da se broj Srba koji se sve vrijeme smanjivao, a što je bio politički projekat od 1945. godine.
„Kao što je Milovan Đilas pisao o identitetskom klatnu u Crnoj Gori, od tog nekog perioda je krenuo projekat stvaranja crnogorske nacije. Danas, pak moramo da priznamo da postoje etnički Crnogorci. U okviru njih postoje dvije struje, neki koji negiraju srpsko porijeklo ali da su se razvili u drugom pravcu i onih ekstremnih koji kažu da nemaju dodirnih tačaka sa srpskim porijeklom. I vodeći njihov istoričar Živko Andrijašević ne negira da su Crnogorci do kraja 19. vijeka bili Srbi ali da su postali posebna grana, nacija specifična sama za sebe. Da, politički projekat jeste pomogao formiranju crnogorske nacije, pokazalo se da su identitetski korijeni Srba u Crnoj Gori izuzetno čvrsti jer su i pored pritisaka ostali trećina stanovništva Crne Gore i što je možda najvažnije, po prvi put u modernoj istoriji imamo situaciju da je ta vrsta dualizma koja je bila karakteristična za naše sunarodnike u Crnoj Gori u potpunosti marginalizovana. Danas su Srbi u Crnoj Gori , bar većina, isto što su i Srbi u Beogradu, Kumanovu, Nišu, Vranju, Somboru, Bileći, Banja Luci, Beču, Pitsburgu – žele da dijelimo istu sudbinu, bila ona dobra, bila ona loša“, kazao je Dobrosavljević.
O jeziku: Ustav težak za promjenu a pitanje srpskog jezike jedno od najvažnijih; Crnogorski jezik nije koristio ni Milo Đukanović, vidite po saopštenjima DPS-a
Na pitanje može li da se mijenja status Srba, najvažnije je pitanje jezika odnosno njegovo normiranje u službenoj upotrebi.
„Ustav Crne Gore je jedan od onih koji je jako težak za promjenu. Potrebna je 2/3 podrška u Parlamentu, pa referendum sa većinom. Teško će ići samom promjenom Ustava jer još uvijek unutar političkih elita ne postoji konsenzus da se Ustav promijeni a što jeste potrebno iz gomile razloga jer je on napravljen za hibridni režim jednog čovjeka sa svjesno napravljenim rupama i normama, članovima koji dozvoljavaju kreativna tumačenja. Ipak, za zemlju koja je u NATO paktu a koja teži ka EU, trebalo bi težiti usvajanju međunarodnih ugovora. Postoje stavovi Savjeta Evrope po pitanju jezika i po pitanju individualnih prava. Postoje moguće preporuke odnosno deklaracija OEBS-a o upotrebi regionalnih i manjinskih jezika a uvijek postoji mogućnost da se traži mišljenje Venecijanske komisije po ovom pitanju“, kazao je Dobrosavljević.
Posle osamostaljivanja Crne Gore su nabrajani jezici koji su u službenoj upotrebi, pa je onda napravljena hibridna varijanta – maternji jezik, a onda je to sve vremenom nestalo i davao se primat crnogorskom jeziku.
„Ja nisam lingvista, ali svi ozbiljni lingvisti kažu da ovo što danas zovu crnogorskim jezikom ne može da se nazove jezikom, već da je to prosto lokalni dijalekt kojim su govorili podgorički muslimani. On nije zaživio, osim par ekstremnih portala koji koriste dva slova, njega u službenoj upotrebi nije koristio previše ni DPS. Koristio ga je Ranko Krivokapić dok je bio predsjednik Parlamenta i dok je bio ministar. On je insistirao na tome.
Vi kada vidite saopštenje Mila Đukanovića i DPS-a, oni nikad nisu koristili ta dva slova, već se služe potpuno srpskim jezikom i srpskim dijalektom. Riječ je o jednoj vrsti političke konstrukcije i inžinjerigna koji nije zaživio u javnom životu Crne Gore“, kazao je on.
Problematizuje i činjenicu da u udžbenicima stoji da je Srbija okupirala Crnu Goru.
„Imamo čitav niz slučajeva gdje su smanjivane ocjene djeci koja su koristila ekavicu. Znate, kada indukujete jednu vrstu ne mržnje, nego izolacije i stalnog upiranja prstom da je jedna zajednica kriva… To se dešavalo i sa Jevrejima u centralnoj Evropi. U Crnoj Gori je decenijama indukovan narativ da su Srbi krivi za sve probleme koje Crna Gora ima. Uvijek je mnogo teže preispitivati sebe, lako je reći da postoje neki Srbi, koji nisu Srbi, već kako Srđa Darmanović govori, politički Srbi. On je imao šovinističku tezu da će Crna Gora postati stabilna kad Srba spadne ispod 19%. Zato sve vrijeme i naglašavamo da je u pitanju jedan provincijalni projekat inžinjeringa koji je propao a što vidimo na popisu. Nisu uspjeli da zaplaše naše sunarodnike i pomogli su da se oni utvrde u srpskom identitetu“, kazao je Dobrosavljević.
„SPC postavila granicu političkom životu Crne Gore“
Dodaje da trećina sunarodnika u Crnoj Gori želi da bude ono što su Srbi svuda. Treba ostati sa srpskim sunarodnicima i kada Krajina pada i kada Srbi izlaze na litije, kada se nalaze u enklavama na Kosmetu, treba biti sa Srbima u Makedoniji.
„Nije poenta biti Srbin samo kada Zvezda ili Partizan pobjeđuju ili kada reprezentacija osvaja medalju. Treba biti i kad je teško“, kazao je Dobrosavljević.
Srpska pravoslavna crkva je u Crnoj Gori postavila granice u političkom životu, naveo je on i dodao da je litijama došlo do promjene režima.
„Režim je pao zbor narkokartela“
„Đukanovićev režim je bio autoritativni, a paradoksalno je što je iz toga i krenuo. On je jedini relikt hladnoratovske Evrope koji je ostao duboko u XXI vijeku. Crna Gora je jedina država koja nikad nije promijenila vlast na izborima u Evropi. I Bjelorusija je promijenila, nije Lukašenko došao na prvim izborima, nego na drugim. On je vremenom mutirao u ono što se danas popularno zove hibridni režim. Imao je podršku od spoljnog faktora iz geopolitičkih razloga i razdvajanja Srbije i Crne Gore jer su Srbija i srpski narod dugo decenija bili stigmatizovani, ali je i to počelo da se mijenja u poslednjih 15-ak godina. Vrhunac je bio u tome što u svojoj daljoj mutaciji, režim u Crnoj Gori je napravio ambijent gdje su se formirali najmoćniji narkokarteli u Istočnoj Evropi koji su prijetnja na globalnom nivou. Nije tajna da Kavački kartel ima svoju podmornicu kojom prenosi narkotike od Južne Amerike do Afrike pa posle distribuira brodovima. To su postali užasno moćni i užasno bogati karteli, pogotovo ova dva Kavački i Škaljarski a u pitanju su dva mala sela u okolini Kotora“, kazao je on.
Dodaje da ta vrsta spremnosti crnogorskog režima da se senzibilizuje prema narko kartelima i trgovini kokainom je ono što je bivši režim koštalo vlasti.
„2017. godina je trenutak presjeka, tog trenutka počinju da padaju brodovi kokaina koji su plovili pod crnogorskom zastavom. Partnerske agencije vrše zaplijene u Hamburgu, Roterdamu, Filadelfiji, više nego što su radili Kolumbijcima ili Meksikancima. Tog trenutka, njihovi nekadašnji mentori shvataju da je režim postao suviše kompromitovan čak i za njih. Može da se toleriše mnogo toga, ali vi ako ste primljeni u njihovo društvo nije za pohvalu da imate veze sa narkoticima. Najbolji primjer je panamski diktator Norijega. On je sarađivao sa CIA-om, služio je da Panama kontroliše transport kokaina ka SAD-u, ali kada je odlučio da on želi direktno da radi, spakovali su ga u zatvor u Teksas“, kazao je Dobrosavljević.
„Riješiti pitanje 30.000 ljudi koji imaju prebivalište a nisu državljani“
Govoreći o pitanju dvojnog državljanstva, Dobrosavljević navodi da je bitno prije toga riješiti jedno važnije pitanje – u Crnoj Gori postoji oko 30.000 ljudi koji imaju prebivalište a nemaju status državljana a to su ljudi koji su uglavnom izbjeglice od ratova 90-ih.
„To je po meni prioritet koji treba da se riješi. To je faktički jedan grad. To bi bio jedan od većih gradova crnogorskih. To je stvar koju pod hitno treba rješavati. Što se drugog dijela pitanja tiče, paradoks je da je davano pravo glasa crnogorskim državljanima i u vrijeme referenduma 2006. godine a žive u SAD-u. 30 godina nemaju prebivalište a mogu da glasaju. Jedini koji su državljani Crne Gore a nisu dobili pravo da se izražavaju, su bili oni koji su živjeli u Srbiji a njih je bilo 200-250.000. Zamislite da su imali, referendum bi bio potpuno drugačiji“, kazao je on.
Dodaje da je Srbija tada bila pasivna a da je država na neki način pomagala opstanak, ali je suviše kompromisa napravljeno koji su bili na štetu interesa srpskog naroda i u Srbiji i u Crnoj Gori.
Konsultant je kazao da srpske stranke u Crnoj Gori itekako imaju legitimitet i da je činjenica da je Andrija Mandić predsjednik parlamenta i da je došlo do rekonstrukcije Vlade gdje su oni dobili itekako ozbiljne resore.
„To su respektabilna ministarstva. Treba da se prisjetimo ipak odakle smo počeli. Odnos prema Srbima u Crnoj Gori od strane zapadnih saveznika je bio onako ne na nuli, nego na dubokom minusu. Oni su gledani ne samo kao produžena ruka Beograda već i kako vole da kažu malignog uticaja Moskve. Kada čitate Slobodnu Evropu, nepogrešivo će reći „proruska koalicija“ Za budućnost Crne Gore. Oni su ipak predstavnici srpskog naroda u Crnoj Gori. Sad, da li postoji empatija ili senzibilitet prema Rusima u Crnoj Gori – postoji. Postoji i u Srbiji. Postoji i u NATO Bugarskoj mnogo veći nego i u Srbiji i Crnoj Gori. To je bila namjera da se ti ljudi diskredituju, a kad god bi došlo do priče da oni uđu u izvršnu vlast, to je bila barijera da su bezbjednosni problem“, kazao je on.
„Da nije bilo poruke 30. avgusta…“
Dodaje da je DPS pao zbog razmimoilaženja zapadnih saveznika i režima.
„Da toga nije bilo, uprkos litijama, nisam siguran da bi se režim promijenio. Neko je morao da pošalje poruku 30. avgusta u 10 sati uveče na Vocap Milu Đukanoviću da ne pokušava da napravi politički performans kakav je napravio 2016. godine. To su uradile britanska i američka ambasodrka – da ne pokušava da kupuje poslanike i tome slično. Danas vidimo da je 44 Vlada Crne Gore inkluzivna, tu su predstavnici Bošnjaka i Albanaca koji su bili vrlo lojalni DPS-u a oni uprkos podmlađivanju ipak ostaju bez koalicionih kapaciteta. DPS neće biti u situaciji da utiče na formiranje vlasti u Podgorici“, kazao je on.
Dodao je da se apstinencija u Crnoj Gori povećala jer nema više velikih tema a postoje ljudi koji nisu zainteresovani za politiku.
„Mi i u Srbiji imamo 700-900.000 koji ne izlaze na izbore. Izašli su 2000., 2008. u drugom krugu Tadić – Nikolić, a od tada mi ne prelazimo te cifre. Ljudi u Crnoj Gori, dio njih, nisu zainteresovani za politiku, stalo im je kada je trebalo da se obori režim. Imamo i Srbe kojima jednostavno to nije važno, njih zanima standard, gdje će moći da putuju i kakva će kola imati – dio konzumerističkog svijeta, jesu Srbi, ali su većinom za građanske stranke“, kazao je on.
