U jednom planinskom selu živio je stari majstor koji je izrađivao najljepše drvene figure. Njegove ruke su bile spore, ali precizne, a njegovi radovi su izgledali kao da imaju dušu. Mladić iz susjednog sela, nestrpljiv i pun snova o brzom uspjehu, čuo je za majstora i odlučio da ga posjeti.
„Učitelju“, reče mladić, „želim naučiti praviti figure kao vi. Koliko će mi trebati?“
Stari majstor ga pogleda i reče: „Ako budeš marljivo učio, možda deset godina.“
„Deset?! A ako radim dvostruko više svaki dan, koliko onda?“ upita mladić uzbuđeno.
Majstor ga pogleda još jednom i odgovori: „Dvadeset.“
Mladić se zbuni: „Ali… kako je moguće da ću duže učiti ako više radim?“
Stari majstor se nasmiješi i reče: „Ako ti je jedno oko na cilju, a drugo na putu, nećeš vidjeti ni jedno ni drugo. Umjesto da učiš, ti ćeš žuriti. A umjetnost ne voli žurbu.“
Pouka: Neke stvari u životu ne mogu se ubrzati. Znanje, mudrost i vještina zahtijevaju strpljenje. Kada pokušavamo preskočiti korake, često izgubimo više nego što dobijemo.
