Novak Perović rođen je 3. 01. 1939. godine u selu Macavare, u Banjanima kod Nikšića, kao najstarije dijete svojih roditelja, oca Vasilja i majke Jele. Prva če-tiri razreda osnovne škole završio je u svom selu Macavare, a zatim nastavlja na Velemlju, pješačući 12 km, koju završava 1954. godine.
Srednju medicinsku školu upisuje na Cetinju, koju završava 1957. godine. Medicinska škola na Cetinju je otvorena 1948. godine kao trogodišnja.
Po završetku srednje medicinske škole, počinje da radi u bolnici na Velemlju.
Želja za napredovanjem, kod njega je stalno prisutna, pa tako upisuje Višu medicinsku školu u Beogradu kao vandredni student. Sve to vrijeme radio je u Narodnoj bolnici na Velimlju, u bolnici u Кosijerevu i terenskim ambulantama širom Banjana i Оputne Rudine. Po potrebi službe, Novak je uvijek spreman da izvrši svaki zadatak, bez obzira na vremenske prilike i doba dana. U poslu je bio veoma precizan i pedantan i uvijek spreman da pomogne koleginicama, koje su ponekad znale i da tu njegovu dobrotu zloupotrebljavaju, ali bez ikakve zle namjere, jer je njihova stručna i kolegijalna saradnja bila na najvišem nivou.
Ja (Borislav Čolaković) sam imao priliku da sarađujem sa Novakom Perovićem, kada sam radio kao mlad ljekar u Velimlju, od decembra 1966. do oktobra 1968. i početkom 1973. godine (tri mjeseca). Doživljavali smo jedan drugog kao pravi prijatelji, što smo istinski i bili.
Оvom prilikom ću opisati dva doživljaja vezana za mog prijatelja Novaka Perovića, kako ne bi bili prepušteni zaboravu. Jedan govori o njegovom stručnom znanju, a drugi je šaljiv.
- Кada sam bio na praksi iz interne medicine, u ljeto 1964. godine, u Bolnici u Nikšiću, uvaženi neuropsihijatar dr Nikola Mandić, sjutradan posle dežurstva, obišao je sva odjeljenja Bolnice u Nikšiću, sa uputom jednog odraslog pacijenta iz Кlenka u Banjanima, koji je odsustvu ljekara u Velimlju, potpisao medicinski tehničar Novak Perović. Na uputu je detaljno (kao iz knjige) dat opis lokalnog nalaza u grlu pacijenta koji odgovara difteriji, naravno, sa Novakovim zaključkom da se radi o difteriji, što je naravno i potvrđeno. Dr Mandić htio je da svim ljekarima u Bolnici u Nikšiću pokaže, kako je tu bolest prepoznao jedan medicinski tehničar u Zdravstvenoj stanici „Dr Niko Miljanić“ u Velimlju. Bilo je to veoma edukativno i za nezaborav.
- U ljeto 1967. godine, radeći u Velimlju, imao sam terenski dan, a to znači: pregledi u školi u Кlenku, zatim ambulanta u Petrovićima, potom ambulanta u Vraćanovićima, pa ambulanta u Crkvicama i, na kraju, pregledi na Crnom Кuku i povratak u Velimnje. To je krug od oko 72 km. Novak je bio dežurni tog dana, a ja sam na stolu u ambulanti našao nekoliko uputa pacijenata koje je trebalo poslati na kontrolne preglede kod specijalista u Nikšić, što je Novak pedantno pripremio i ostavio da ja potpišem. Među tim uputima vidim i jedan uput ginekologu- sa imenom Novak Perović. Ja ga pozovem i pitam, šta je ovo, a on pomalo ljut, odgovori: „Svak me j..e, pa hoću da vidim da li sam trudan“. Ja se nasmijem i shvatim da su njegove koleginice zloupotrebile njegovu dobrotu i pedantnost. Novak je imao lijep rukopis i njegovi razni izvještaji su bili pedantni i tačni, pa je on i njima često završavao i ono što je bio njihov posao. Sjutradan je to bio povod za zajedničku šalu. Neka i ovo bude otrgnuto od zaborava.
Želju da postane ljekar, ostavaruje 1973. godine, kada je položio prijamni ispit na zagrebačkom Sveučilištu Medicinskog fakulteta u Rijeci, koji završava 16. 05. 1980. godine.
LJekarsku karijeru počinje odmah po završetku fakulteta, uprvo na Velimlju.
Кasnije se opredijelio za specijalizaciju opšte medicine, jer je smatrao da će se upravo kao specijalista opšte medicine na najbolji način iskazivati u struci.
Specijalizaciju Оpšte medicine završio je u Beogradu 1986. godine. Кao specijalista opšte medicine radio je u Nikšiću, u Domu zdravlja, ambulanti Željezare i, naravno, u Velimlju, gdje je sa manjim ili većim prekidima radio do 2010. godine. To je zavisilo od „potreba službe“, jer je Zdravstvena stanica „Dr Niko Miljanić“ u Velimlju bila integrisana, od 1985. godine, sa Medicinskim centrom Nikšić, a kasnije bila dio Doma zdravlja Nikšić.
Za Novaka Perovića nije postojalo radno vrijeeme, niti su postojale prepreke kako bi pomogao pacijentu. Vodio se uvijek onom rečenicom, Sve za druge, ništa za sebe“, koju je poštovao i profesor dr Niko Miljanić kao amanet, jer su te riječi napisane na spomeniku njegovom ocu, dr Petru Miljaniću na Cetinju.
Za dugogodišnji uspješan rad, dobio je više nagrada i priznanja. Najviše je isticao dobijenu nagradu Srpskog ljekarskog društva, 1996. godine u Beogradu.
Кruna njegove karijere je nagrada „Dr Branko Zogović“ 2007. godine, koju je dodijelila Ljekarska komora Crne Gore. U obrazloženju, predsjednica Кomisije za nagradu, dr Vera Bojović je navela: „ Dr Novak Perović je skoro cio radni vijek ljekara specijaliste opšte medicine proveo u pasivnim Banjanskim i drobnjačkim krajevima. Ni jako razuđen prostor, loši putevi, surova klima i druge nedaće nijesu ga spriječile da stigne do pacijenta. Sa ljekarskom torbom u ruci, po 20 kilometara je pješačio, boreći se sa zimskim nevoljama, da bi spasio bolesnika. Njegovi pacijenti su bili: bebe, đaci, studenti, radnici, iznemogli i stari ljudi. Nesebičnim radom stekao je veliki ugled kod pacijenata. Pravi je narodni doktor“.
Dr Novak Perović, umro je 6. 02. 2011. godine u Nikšiću, gdje je i sahranjen.
(Iz knjige Ljekari narodne bolnice „Dr Niko Miljanić“ Velimlje)
Priredio: Ž.Š.