NOVA HIT KNJIGA
DRUGOVANJA
ZAJEDNIČKO DJELO PRIJATELJA I DRUGOVA KOJI SU ČETIRI DECENIJE KAO ROĐENA BRAĆA
AUTORI: VELIŠA KADIĆ I RADOJICA STANKOVIĆ
ŽIV SAHRANJEN!
Čedo Baćović, britko pero iz Banjana, drug i prijatelj. Mislim da nema puške od Velimlja do Crkvica I dalje zemljom Hercegovom, čiji oroz kroz pjesmu ili štivo nije povukao i ovjekovječio. Grmi Čedo, ali grme, bogme, i njegova djela! Pod njegovim korakom drhti banjsko-rudinski kraj. Za našeg Čekicu –Rihter je ljjuljaška! Mnogo smo biranih (jagnjećih) glava zajedno izjeli, zalili rujnim vinom, kovali planove kako da jednog dana postanemo čak i pašenozi (!) I tako sve do jednog dana kada je Nikšić za trenutak stao, zanijemio na vijest da se moj prijatelj iznenada preselio u oblake…
Njegov plemenik, o kojem Čedo plete vijence hvalospjeva, Željko Šapurić, na Fejsbuk grupi –Banjani i Oputna rudina objavio je tog ljetnjeg dana Čedovu pjesmu –Na klenačkom groblju, koju su mnogi pogrešno primili i zaključili da je Čedo umro i da je izložen na groblju u selu Klenak!
Stavio Šapo sliku na kojoj je Čedo u odijelu sa kravatom, ozbiljan… Fotka je kao rođena za čitulju. I samo nekoliko trenutaka kasnije munjevitom brzinom poširila se vijest –Čedo umro! Šta, kako? Umro, pa umro. Željko objavio, a njemu se vjeruje. Au, onakva planina, birani Banjanin, stima cijelog plemena… Uh! već se kuju planovi ko će da govori na poslednjem ispraćaju, da li da ga nosimo ili na lafetu da ga vozimo… Za to vrijeme grupu uveliko kvase suze brojnih obožavalaca Čedovog lika i djela. Brastvenici se uznemirili, i kod njih zavladala nevjerica –Pa đe baš sad da ode…. Mogao je zimus….
I dok ga je oplakivalo pola Crne Gore, Čedo je na terasi restorana „Merak“ u centru Nikšića, nemajući pojma šta se oko njega čini, uveliko „bucao“ drobove sa ploče… Tek kada se Fejsbuk usijao i kada su počela porodici da pristižu saučešća i interesovanja gdje će i kada biti izložen, neko mu u trku prelazeći ulicu, uglas reče: „Čedo bolan, pa zar ti nijesi umro?“
A moj fan, vazda raspoložen, onako pomalo začuđen, ne znajući o čemu se radi -izusti: a zašto da umrem?
Kasnije, kada se pročulo da je Čedo, Bogu hvala, živ i zdrav, svima je laknulo. Odahnusmo i mi njegovi prijatelji, a posebno Željo koji je na svojoj grupi vodio „ratove“ kako bi znane i neznane ubijedio da naš prijatelj još gmiže. I to vrlo uspješno. Od tada pjevamo: Živ je Čedo umro nije…
