Vrijeme izbora je iza nas a sudeći po ponašanju naših političara, po svemu sudeći oni ne razmišljaju da će brzo novi, te da će ponovo pred sud naroda i da od njega traže glas za sebe i svoju partiju. Da, vrijeme bilborda i raznih obećanja je odavno iza njih, a za onu narodnu „daj čovjeku vlast pa da vidiš kakav je“ oni očigledno nemaju kad da pomisle. Izgleda da su još uvijek opijeni novim ulogama i da ih sada interesuju samo fotelje i pare, jer ne znam kako bi čovjek protumačio način njihovog života i ponašanja. Izgleda da oni ne znaju za istinitu priču iz beogradske Patrijaršije.
Kada je uoči jednog od Sinoda iza prozora svoje kelije u Patrijaršiji stajao i posmatrao parking srpski Patrijarh Pavle upitao je svog đakona: “Boga ti, čiji su ovo besni automobili ispred nas?“ Da bi na odgovor đakona „Vaša svetosti, naših episkopa“ samo prokomentarisao „Šta bi bilo da kojim slučajem nisu polagali zavjet skromnosti“! Toliko mudrosti i poruka u kratkom komentaru sveca koji je hodao, koji se nije stidio da kao sav normalan svijet po Beogradu ide autobusima GSP-a.
Ako se
sada osvrnemo oko sebe, konstatovaćemo da su ove mudre riječi našeg Pavla doprle do malo koga ne samo u crkvi već i u politici. Pojedini naši episkopi i dalje se voze u skupocjenim automobilima i džipovima, a vozni park naše Vlade i Skupštine sve je brojniji i brojniji.
O skromnosti i štednji niko i ne pomišlja, a zašto bi kad ćemo se opet ako zatreba zadužiti, ili nešto prodati od resursa, izdati na 30 ili 99 godina, a da ne govorim da se razmišlja o, ne daj bože, stezanju kaiša, smanjenju plata u Vladi ili Parlamentu, smanjenju voznog parka… Da li ste ikad čuli da je neko od političara došao na posao autobusom, ili ti ne daj bože biciklom, kako se to radi u „siromašnim“ evropskim zemljama poput Švedske, Norveške, Holandije.
Ne vjerujem, kao što ne vjerujem da ste skoro čuli da se neko od poslanika odrekao nadoknade za rad u nekoj od komisija. Ali zato sam siguran da smo jedna od rijetkih zemalja gdje pare za liječenje bolesne djece skupljamo SMS porukama. Da, i dok je sve više korisnika narodnih kuhinja, i što sve češće ponovo srećemo ljude oko kontejnera, a banke hrane nemaju kao i narodne kuhinje dovoljno sredstava, naši poslanici treba da razmatraju da iz državnog budžeta dodatno za rad političkih partija izdvojimo 4,5 miliona eura? Ovo mi liči na onu „ko ima dodaj mu još“, ili na nedavnu stambenu politku kada su ministri, sudije, tužioci, poslanici za stan dobijali još jedan, ili za proširenje kredit sa smješnom ratom. Da, toga se narod dobro sjeća, ali ne i tužilaštvo jer oni kažu nema originalnih dokumenata, o tim darovima za privilegovane, postoje samo kopije a one nisu dovoljne. Oni se ne sjećaju, kao ni sadašnji neki ministri koji su iz stare preletjeli u novu vlast i koji za te stanove i kredite vraćaju mjesečno po 20 do 40, možda i cijelih 60 eura. I dok nas iz vrha vlasti ubjeđuju kako živimo nikad bolje, za to vrijeme blokada saobraćajnica koji vode ka moru je sve više, da li je to novi turistički trik kako bi se gosti iz Srbije osjećali kao da su kod kuće jer tamo su naviknuti na blokade, pa ne daj bože da ih ovdje nema. Izgleda da nam ni u jednom od rijetkih poslova kojim se bavimo u državi, a to je turizam ne cvjetaju baš ruže, jer htjeli mi to da priznamo ili ne, turistička predsezona nije najbolje krenula iako su turistički poslenici redovno putovali po svijetu i to ne baš u malim grupama.
No, možda tu bude po onoj narodnoj „po jutru se dan poznaje“ već ona druga „prvi se mačići u vodu bacaj“. Uostalom, još nam je većina plaža i kupališta kao da je Praznik mimoze u pitanju a ne polovina juna, a sa svih strana odjekuju zvuci građevinskih mašina, pa se stiče utisak kao da se spremamo za neko futurističko ljeto 2020. i neke. I tako zagazismo u drugu polovinu juna sa uvjeravanjima da nam sve lijepo ide, da nam teče med i mljeko i da se ne sjekiramo jer ćemo našim partijama, bolje reći ne mi nego oni sami sebi po onoj narodnoj i izlizanoj „To je nama naša borba dala“ uvećati prihode za 4,5 miliona evra. Ima se može se, rekao bi narod. Niko se ne osvrće na riječi Patrijarha Pavla, pa da kaže ajde da u Skupštini i Vladi uvedemo da se „polaže zavjet skromnosti“ ili barem onu njegovu „Budimo ljudi“! Sjećam se riječi Darka Tanaskovića koji dok je bio ambasador u Turskoj sreo se sa Patrijarhom Vartolomejom u vrjeme onog Nato bombordovanja a ovaj mu rekao „Lako je vama dok vas vodi Svetac“. Nažalost našu, takvih više nema, „a zavjet skromnosti“, izvinite šta je to?
Perica Đaković
