Iskreno vjerujem da će i Andrija Mandić znati da nastavi kao što je danas započeo, časno i iskreno, dostojanstveno u ime svih nas, uzimajući samouvjereno u ime svog naroda ono što nam pripada. Ono što zaslužujemo i što nikada nije smjelo da nam bude uskraćeno. I biću mu iskren i principijelan kritičar ako bi se makar i nesvjesno ogriješio o bilo koga, jer smatram da ni jedan pojedinac ne smije da bude žrtva sistema kakva je bio kompletan srpski narod dok je Crna Gora bila nemoćni talac Montenegra.
Sa Andrijom Mandićem se često u nekom ranijem periodu nisam slagao sa načinom političkog djelovanja u smislu sprovođenja onoga što je interes naroda kojem obojica pripadamo. Naroda, koji je bio na najvulgarnijem udaru bezočne segregacije i upornog pokušaja asimilacije od strane državnog sistema, koji je bio uspostavljen od strane bivšeg, najsramnijeg, režima u istoriji Crne Gore.
Kao dva Srbina, on kao politički lider stranke na čijem je čelu, moja malenkost najčešće kao običan čovjek iz naroda, znali smo drugačije da gledamo na politički trenutak i način kako mu treba odgovoriti dok su Srbi bili na marginama društva. Govorim o teškom vremenu, koje su bile nametnule ljudske hulje, zloupotrebljavajući kompletan državni aparat, stavljajući ga u službu nestanka Srba u Crnoj Gori ili svođenje njihovog broja na mjeru koja im je bila prihvatljiva.
Naravno, ovo ne pišem da bih stavljao na kantar konkretne primjere i krenuo u dokazivanje ko je kada bio u pravu. Bitno je da smo imali iskrene namjere kada se tiče borbe za prava srpskog naroda. Zadnje četiri godine su potvrdile ovu moju tvrdnju, mogu da krenem i taj dio da dokazujem ali ovim tekstom imam namjeru na nešto drugo da skrenem pažnju.
Lično smatram ali ubijeđen sam da tako treba da razmišlja svaki SRPSKI čovjek u Crnoj Gori, da izbor Andrije Mandića za predsjednika Skupštine doživljavamo kao i lični uspjeh i da se u tom smislu i ponašamo. Svaki pojedinac srpske nacionalnosti od danas mora da bude odgovoran i da Mandiću bude u službi pomoći, kako bi odgovornu državničku funkciju obavljao na korist cjelokupnog društva i svakog pojedinca, bez obzira na vjeru i naciju.
Ovo pišem zbog toga što je jedan predstavnik srpskog naroda prvi put nakon Drugog svjetskog rata došao u priliku da pokaže svima, kao reprezent svih nas, kako je pravdoljubiv i kako ima pošten odnos prema svim građanima, pa i prema onima čiji su predstavnici u poslaničkim klupama danas sasuli baražnu vatru na njega, na sve nas i to učinili po ko zna koji put.
Da, kao Srbin sam srećan što Mandić ni na jednu otrovnu riječ nije odgovorio kako je takvo ponašanje zasluživalo i što se ponašao državnički, odgovorno i dostojno funkcije na koju su ga nakon svih uvreda i neartikulisanog urlanja po plenarnoj sali neodgovornih mrzitelja svega srpskog, izabrali oni koji tvore novu parlamentarnu većinu.
Jednom sam prilikom u nekom javnom nastupu rekao da su najslavnije stranice istorije Crne Gore ispisivane onda kada su na njenom čelu bili Srbi. Neka u tom smislu i današnji dan bude početak svjedočenja da živimo u trenutku kada se država vraća sebi i svojoj slavnoj viševjekovnoj tradiciji u kojoj su Srbi bili faktor odlučivanja.
Iskreno vjerujem da će i Andrija Mandić znati da nastavi kao što je danas započeo, časno i iskreno, dostojanstveno u ime svih nas, uzimajući samouvjereno u ime svog naroda ono što nam pripada. Ono što zaslužujemo i što nikada nije smjelo da nam bude uskraćeno. I biću mu iskren i principijelan kritičar ako bi se makar i nesvjesno ogriješio o bilo koga, jer smatram da ni jedan pojedinac ne smije da bude žrtva sistema kakva je bio kompletan srpski narod dok je Crna Gora bila nemoćni talac Montenegra.
Vidjela je danas Vaseljena kako politički demoni cvile i vrište dok odgovorni ljudi nad njima dostojanstvom sprovode politički egzorcizam. Pobjegulje su iz političke arene danas glavom bez obzira odteturale, nemajući ljudske skoposti makar da ostanu i čestitaju Crnoj Gori konkretan pokušaj mirenja na ruševinama. Ovim ruševinama, koje su nam oni sa svojim pristašama što su ih čekale ispred Skupštine, ostavili kao jedini sramni legat onog vremena kada su bili jedini i neprikosnoveni faktor.
Danas je Crna Gora osvojila jednu važnu pobjedu koju će vrijeme pred nama tek da potvrdi i koja društvu neće dati da se vrati u mrak iz kog smo izašli i u koji sam siguran da je prošlost kojoj se nećemo više vraćati ali koju ne smijemo zaboraviti, da nas opet ne bi zadesila.
Tebi Andrija Mandiću čestitam izbor na funkciju predsjednika Skupštine Crne Gore. Da sve što budeš radio u budućem vremenu sa tog visokog državnog mjesta, bude na ponos tebi, tvojoj porodici i našem srpskom rodu a na korist cjelokupnom društvu.
Neka ti Gospod daje mahove, do konačne pobjede!
piše: Vladimir Vuković
Svaka čast tako i treba. Da se pokaže onoj bagri da smo mi pravi narod u CG. Nijesmo mi lopovi i ubice. Neka je sa srecom svima nama.AMIN.